Marketing
Crtice iz dežele (7) ... ljubljana prvi izlet
Uobičajeni ponedjeljak. dođeš kao obično prvi u sterilno čist ured. Zapališ kante, zapališ osvjetljivač. Onda kreneš u potkrovlje pa sve prirediš za filter kavicu. Baciš pogled dva kroz prozor i jadnike kaj čekaju u gužvi na lokalnom semaforu da mogu krenut prema uredima. Onda si natočiš kavicu, i odeš fino sjest za kantu. Radne naloge malo gurneš u stranu, mejl ne otvaraš, FTP server ignoriraš i kreneš u osvajanje vijesti s neta. Kao prva mi je za oko zapala ova s bivšeg iskona.
Taman me je fino podsjetila kad sam s jednim suradnikom – radnim kolegom išao u Ljubljanu na upoznavanje iste. Nakon upoznavanja svih lokacija, gdje se nalaze stranke i dučani, odlučili mi otić na pivicu i gablec. Parkali smo se u centru, te polako pješke krenuli prema nekom self service restaču. Idemo mi tak, kad ti odjednom on mene za rukav i svom snagom potegne na neki izlog i veli daj vidi ovo! Gledam ja, pa gledam, pa ne znam kaj da gledam. Dali pegle, il mikser, il veš mašinu. Pa ga pitam ono kaj da gledam. On mene trkne, pa veli tam na lijevo. Pa si ja mislim u sebi, jebolo te to tvoje lijevo kad si mi ti lijevo, pa ne bum gledal tebe. Pa opet on mene trkne pa veli daj pogledaj, pa se odmakne korak unatrag. Pa ja gledam opet jebeni izlog, i naravno opet mi ništa nije bilo jasno. Pa već malo u naletu pozitivne živčanosti kažem na prisnom rvackom:
„A kaj kurac da gledam? Sušiliču za rublje?“
„ma ne“, on če meni „Onu žensku, daj pogledaj koju sisu ima!“
I gledam ja gledam, i vidim sam neku baku, kak bulji u lavore. Baka ko baka, cca 70 godina, u nekom tamno smeđem depresivnom real socijalističkom kaputu, s ogromnom crnom torbicom. Lagano konsterniram si mislim, jebemtiš s koji pacijentima bum ja radil, pale se na stare bake i njihove ogromne sisetine.
Post je objavljen 27.11.2006. u 12:41 sati.