Evo o čemu ja. Žena, kad formulira svoja očekivanja u vezi s Vitezom ili općenito – apstraktno Dobrim Muškarcem, obično sastavlja popis toga što bi on trebao raditi. Graditi, crnčiti, maznuti lovu u države ili u drugih vitezova, obasipati cvijećem, utopiti u parfemima… eto, razumljivo.
S druge strane, muškarac tako postupa krajnje rijetko. Ali i tada se ograničava smiješnom količinom zabavnih natuknica: pa, da kuha, sprema, pegla košulje, dobra u krevetu… isto razumljivo.
Više pažnje Vitezovi posvećuju tome, što bi oni htjeli izbjeći na polju bitke. Da nije histerična, glupa, da ne gnjavi oko sitnica s užasno sadističkim pitanjem „a o čemu ti to, mače moje raaaaazmišljaš?“, da nije poremećena shoppingom, ne ne ne … isto razumljivo.
Iz svega toga se nazire pitanje. Ne zauzima li zato muškarac u vezi poziciju donatora. A mi, ženske, samo iskorištavamo njihovu dobrotu, toplinu, napor…
Vrijeme je da se zamislim, kvragu.
Post je objavljen 26.11.2006. u 22:36 sati.