Razmišljala sam hoću i pisati o ovome ili ne, i onda odlučila sve prenijeti na «papir». Možda na taj način prebolim.
Nakon dvije i pol godine više nema nas. Sada smo on i ja.
Nemogu reći da me nije pogodilo, jer je. Nije to bilo par mjeseci, tu su bile godine.
Sada bi mi moja mama rekla : Eto dijete, dobila si što si htjela...
Ali jesam li to stvarno sada htjela?
Više nema povratka...
Razgovarali smo i zaključili da je ipak bolje da više nismo zajedno, i ostali smo u dobrim odnosima. Kad razmislim cijelu srednju školu sam bila samo s njim...
Možda je došlo vrijeme da nastane mala pauza, možda je ovo i konačan kraj... neznam.
Došlo je vrijeme da pružim sebi drugu priliku, da pružim drugima priliku, da saznam što mi treba. Za početak trebam složiti neke kockice u svojoj glavi koje su još uvijek razbacane...
Nemogu reći da me ne boli, jer sve me podsjeća na njega.
Prije pola godine sam izgubila najvažnijeg muškarca u svom životu, onda mi je ostao još jedan, a sada sam ostala i bez njega... Kako ironično.
Sada idem dalje.
Uz mene je jedan dečko za kojeg mogu reći u svakom pogledu da je jako dobar, sladak, simpatičan. On je tu za mene sada kada mi je netko potreban.
On je neko novo lice koje me počelo zanimati. Znam da mu je stalo, znam da sam mu se počela jako sviđati, i najviše me boli to što mislim da ću ga povrijediti.
Ne želim to.
Sada nemogu imati ništa, nisam spremna za nove veze. Nisam psihički spremna za to. Nisam spremna za nova razočaranja.
Sada želim samo izaći sa svojim curama ( koje su sada sretne što sam samo njihova), želim njihovu pomoć kakvu smo si uvijek pružale kada je neka zapela...
Sada meni treba ta njihova pomoć. Treba mi da mi netko stalno visi za vratom, da mi netko neda mira, samo da ne mislim. Jer je najgore navečer. Kada legnem u krevet, prepuštena samoj sebi i svojim mislima... Uh kako to boli.
Ali kao što rekoh, okrećem novu stranicu. Neželim misliti o tome. Na mome licu će i dalje biti smješak jer sam dovoljno jaka da prođem i ovo.
A dragi moji blogeri, vi se nebojte da ću pasti u depresiju, jer mene ništa nemože slomiti!
Svima šaljem puse!
Post je objavljen 26.11.2006. u 16:34 sati.