Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Hrvatska razina odnošaja viša od švicarske

Bakar_Los1995
Marijan Los piše Radovanu Smokvini da se vrati u Švicarsku da bi Hrvatska bila sretnija i prosperitetnija




Radovan Smokvina, pored bitke koju vodi za istinu o iseljeničkom novcu s računa u Villachu, neumoran je i u obračunu s lokalnim moćnicima u Bakru.

Radovan Smokvina
Juris Protecta 7.11. 2004.
Metalčeva 3
HR-10000 Zagreb

Na ruke
Gradonačelniku grada Bakar
Desimiru Širola
i
Predsjedniku vijeća grada Bakar
Tomislavu Klariću (na znanje)

a)

Mali Grad Bakar u velikoj amneziji

U utorak 27.ožujka 2004. bio sam primljen u vašem uredu u Bakru. Razlog posjeta Vam je bio unaprijed poznat, a radi se o transparentnom kriminalu počinjenom od grupe vaših vrlo uglednih građana koji su tada bili na vlasti u Bakru i to počevši još od 1994. godine. Glavni akteri bili su: Marijan Los bivši gradonačelnik, Josip Rechner bivši direktor Industrijske zone, Gordana Pirak i drugi. Oni su nanijeli velike moralne i materijalne štete samom Gradu Bakar, poduzeću Automotor u Rijeci, meni osobno i drugima. Sve je povezano sa zemljištem i infrastrukturom u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu. Još 15. rujna 2001.godine poslao sam na tu temu dopis bivšem gradonačelniku Žicu, a Vama kao predsjedniku vijeća također na znanje.

Trenutno je još uvijek samo u toku kazneni postupak protiv gore navedenih uglednih građana Grada Bakar pod brojem KIO-65/01 na Županijskom sudu u Rijeci kojeg vodi istražna sutkinja Ksenija Zorz ili točnije, Županijski sud u Rijeci vodi taj postupak u sigurnu zastaru po već poznatom uhodanom sistemu da bi se time akteri oslobodili svake krivnje, a da pritom kriminal i korupcija biva još jednom nagrađena. Sud dobiva naloge najuglednijih građana Rijeke koji su i u ovom slučaju stekli znatne materijalne koristi i time su direktno umiješani u sam proces, te upravo zato imaju interes da se glavni akteri oslobode svake krivnje, jer time se štite osobno, a također i njihovu «stečenu» imovinu. Osim vječnog istražnog postupka KIO-65/01; direktno su povezani i neki postupci koji su tijeku pod brojevima:
-P-559/02 od 19. 2. 2002. tužba radi utvrđivanja pravnog posla, tužitelj Radovan Smokvina, tuženik Grad Bakar, Ind Eko, Tržnica,…svi kupoprodajni ugovori Grada Bakra (i Zone) bez natječaja
-P-1265/98 od 13. 3. 1998.tužba radi poništenja ugovora i uspostave prijašnjeg stanja (smetanje posjeda suvlasnik zemljišta Radovan Smokvina) tužitelj Radovan Smokvina, tuženik 1.Industrijska Zona, 2.Automotor
-P-1559/98 od 7. 4. 1999. tužba radi uspostave ranijeg stanja i predaja posjeda, tužitelj Radovan Smokvina, tuženik Jadran Impex d.o.o. Kastav.

Vi gospodine gradonačelniče ste me 27.ožujka 2004.godine primili i saslušali te u razgovoru uvjerili da ništa ne znate o tim procesima ili općenito o tim događajima i da se trebate detaljnije informirati i poduzeti određene korake da se to već jednom kriminal u Bakru osudi. No do danas nakon punih sedam mjeseci Vi se niste uspjeli informirati, ali nažalost ipak i dalje poduzimate sve potrebne korake koji idu upravo u smjeru pune zaštite vaših bivših uglednih građana ili lupeške bande, koja je u prvom redu najviše opljačkala upravo vaš Grad Bakar i sve nas.
Mjerodavno je ono što se čini a ne što se govori. Tko nešto hoće nalazi način, a tko neće nalazi izgovor.
Činjenica je da se danas može proslaviti desetgodišnjica velikog kriminala u vašem malom mistu Bakru i da danas nitko ništa ne zna i nitko ništa ne poduzima, iako i danas sjede u vijeću koji su i tada bili prisutni, što ujedno znači da ste se solidarizirali ili ste postali samo simpatizeri «ljubitelja podmazivanja» upravo kao i svi dosadašnji gradonačelnici koje sam tijekom niz godina posjećivao kako su se izmjenjivali u Bakru u istoj kancelariji za istim stolom i na istu temu.

Prvi gradonačelnik Grada Bakar Marijan Los mi je još početkom 1994. dao prijateljski savjet da zaboravim investirani novac u poduzeće Automotor kao vlasnika zemljišta u Zoni i da prepustim to zemljište njemu i Gradu Bakar, jer samo oni su ti koji gospodare čitavom Industrijskom zonom i imaju punu podršku svih hrvatskih institucija, vlade, sudova, policije i naravno tadašnjeg gradonačelnika Rijeke gospodina Linića, a oni su ti bogovi koji određuju kome će prodati zemljišta i po kojoj cijeni. Nažalost, ja to nisam vjerovao, a to je bila istina. On je bio otvoren i vrlo siguran u to što čini te mi je s tim u vezi poslao pismeni dopis (na znanje premijeru Valentiću i Gospodarskoj komori). Tada još 1994 nitko nije reagirao niti odgovarao na moje dopise. Drugi gradonačelnici su mi dali na znanje da se oni neće petljati u takozvane moje «privatne» stvari, jer da je to samo stvar suda, a ne njihova. Ako je to tako da su to samo moje privatne stvari i samo privatno uložen novac, zašto se onda još i nakon punih deset godine na sudskim spisima Grad Bakar ili njegova Zona vode kao prvotuženik?
Opravdavati se kriminalom drugih znači prati se blatom. Prema kaznenom pravu kazneno djelo se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem (Članak 25 KZ). To znači da onaj tko ne sankcionira zlo, a morao bi, taj ga i potiče, a vi svi skupa još danas potičete grijeh struktura, Grada Bakar, te Vas trebam ozbiljno upitati što Vam to treba gospodine gradonačelniče Širola, a i Vama gospodo vijećnici?

b)

Parnica P-559/02 na Općinskom sudu u Rijeci (sudac Višnja Seršić-Gržetić)

Budući da nitko ništa ne zna i da nitko ne smije znati onda ću Vam pokušati razjasniti samo neka manja djela vaših bivših uglednih vodećih bakarskih građana, a za sva ostala dodatna dobra djela nemojte se ustručavati, već upitajte istražnu sutkinju županijskog suda u Rijeci Kseniju Zorc koja bi o tome trebala puno više znati. Sve je već napisano i godinama hvata samo prašinu na Županijskom sudu u Rijeci, jer gore navedeni članak. 25 KZ ne važi za državotvorno pravosuđe, jer zadatak i praksa hrvatskog pravosuđa je u prvom redu da sve ono što je počinjeno činjenjem, proglase neučinjenim.
Grupa vladajućih u Bakru su u ime svih uglednih građana Grada Bakar nekim drugima još uglednijim zaslužnim građanima iz Rijeke i okolice rasprodali sva zemljišta i infrastrukturu Industrijske zone na Kukuljanovu vrijednosti nekoliko desetaka milijuna eura za 5 do 10% tržišne vrijednosti, naravno za unaprijed dogovorene kupce i za unaprijed definirane cijene (isto kao što je župan Jakovčić kupio selo Sv. Juraj, pa također i čitava Brijunska rivijera, Dragonera… i niz drugih), naravno sve bez javnog natječaja koji je samo zakonom predviđen. Ali budući da svi nisu pred zakonom isti, Jakovčiću se brzo poništio kupoprodajni ugovor, dočim u Gradu Bakar svi kupoprodajni ugovori trebaju ostati na snazi, jer je u riječkoj regiji vrlo teško demontirati zaraženost korupcije među državnim službenicima, političarima, policije, državnim odvjetnicima, sucima i odvjetnicima. No, iako netko pokuša zagristi tu kiselu jabuku, teško će je progutati jer će završiti kao gospođa Lepej (ZABA) ili kao gospođa Balenović (INA), ili kao neki djelatnici Zone, ili kao novinar Novog lista Robert Frank (ipak je bolje prošao od Romana Latkovića).
Svakako vjerujem Vam gospodine gradonačelniče da je dužnost gradonačelnika u Hrvatskoj mentalno korumpirana djelatnost i vrlo je teško suprotstaviti se široko umreženim snagama građana «ljubitelja podmazivanja» širom Lijepe naše, ali meni je ipak uspjelo pokrenuti parnicu na Općinskom sudu u Rijeci pod brojem P-559/02 za poništenje, svih bakarskih kupoprodajnih ugovora (sada Vaših ugovora), dakle pokrenuo sam postupak i podnio tužbu protiv Vas i Vaših u Vijeću grada Bakar, jer samo Vi danas predstavljate prvotuženog odnosno Grad Bakar.
U uljudbenom svijetu takve predmete ne rješavaju sudovi, već automatizmom poništava takve i slične ugovore neki službenik ili referent, no kako hrvatski sudovi ili državotvorno
pravosuđe u cjelini ima još uvijek zadatak da vodi državnu politiku to jest zaštite kriminala i unapređenje korupcije, tim više, što su sve više i više upravo suci i državni odvjetnici postali glavni nosioci kriminala u Hrvatskoj, te je upravo ta činjenica pogodovala najnovijem,
68 mjesto na rang listi iza Kolumbije i sve bliže Nigeriji.
Na Općinskom sudu održano je već šest ročišta na koje je pozvan kao glavni svjedok bivši Gradonačelnik Marijan Los, ali se on nažalost nije odazvao, a niti se ispričao za ne dolazak na sud, niti je bio priveden, a niti ga sutkinja Višnja Seršić Gržetić želi privesti. On si to može priuštiti, jer njega štite korisnici njegovih potpisa i to su upravo oni koji su najveći profiteri u tom poslu, a to su upravo «najugledniji» i utjecajni građani Bakra, Rijeke i okolice.
Vaša pravnica Grada Bakar gospođa Zvonka Marčelja je na zadnjem ročištu održanom 23.rujna 2004.predala sudu podnesak prvotuženika Grada Bakar datiran 22. rujna 2004. u kojemu između ostalog doslovno piše:»Prvotuženik Grad Bakar predlaže da sukladno svim dosadašnjim navodima, da naslovni sud odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu te da ga obaveže na nadoknadu troškova ovog postupka». Gospođa pravnica Marčelja je time htjela spriječiti da ugledni građani Grada Bakar i njihovi «pajdaši» budu oslobođeni kaznenog progona, a ona je tim činom postala veća jadnica i moralna nakaza od samih počinitelja.
Uostalom ona uopće ne štiti interese Grada Bakar, već upravo onih uglednih kriminalaca koji su oštetili Grad Bakar, a time svih vas i svih nas, jer kad se ponište nezakoniti kupoprodajni ugovori onda se ta zemljišta i infrastruktura može prodati za nekoliko puta višu cijenu. Dakle gospodine Gradonačelniče Širola iz samo gore navedenoga zadatak vam je jasan, da morate u interesu Grada Bakar dati neopoziv otkaz gospođi pravnici Marčelja i kazneno je proganjati, jer nanosi moralnu i materijalnu štetu Vama i Gradu Bakar.
Osobno me izjave i ponašanje vaše pravnice ne iznenađuje, jer već mi je odavno jasno da su takve tužbe poput ove moje P-559/02 ustvari nedopuštene, jer to rade samo državni neprijatelji u suverenoj i slobodnoj državi poput Hrvatske koja je već u drugom desetljeću stvorila društveno uređenje utemeljeno na pljački i kriminalu, pa će i novostvoreno neovisno državotvorno pravosuđe zasigurno vašoj pravnici tu činjenicu uzeti kao olakšavajuću okolnost, a zato će mene zasigurno kazneno proganjati za klevetu i privesti me prvom zgodom s policijskim autom na sud, a sutkinja Općinskog suda u Rijeci (sutkinja Loreta Sršen K-14/95) će me pri tomu osuditi za tešku klevetu, a ranjene duše će dobiti veliku odštetu i pri tome će mi oduzeti i osobnu iskaznicu (već je to učinila). Gospođa sutkinja Loreta Sršen je inače specijalizirana u pretvorbi lopovluka u klevetu.
Na istom ročištu od 23.9.04.podnesen je i podnesak odvjetnice trećetuženika Ind-Eko Snježane Todorović koja piše velikom slovima «TUŽITELJ DAKLE NEMA PRAVO NA SUDSKU ZAŠTITU»pa tim više on osim što vrijeđa stranke vrijeđa i sud.
Dakle istina je da onaj tko se bori protiv transparentne korupcije u Hrvatskoj zbilja vrijeđa sve po redu, jer su svi sudjelovali i svi su krivi, ali nažalost još uvijek postoji nešto što je i u Hrvatskoj nedavno ozakonjeno i zove se «Pošteno tržišno natjecanje» Za tako nešto profesionalni odvjetnici nisu nikada čuli, jer se to prije nije učilo u školi

c)

Nastavak bakarske tradicije


Pravnica Grada Bakar ipak čini dobro djelo uglednim građanima Grada Bakar, jer oni neće biti primorani vraćati neke zaslužene provizije onim još uglednijim zaslužnim građanima koji su bili cijenjeni kupci i dobre mušterije Grada Bakar. Gospođa pravnica je jednostavno htjela zadržati staru dobru tradiciju, jer nedavno je i donedavni gradonačelnik Žic sklapao ugovore s građevinskim poduzećem Krk naravno bez javnog natječaja i kasirao zasluženu proviziju. Tradiciju je nakon gradonačelnika Losa nastavio i gospodin Zidarić kod prodaje hotela i parkirališta. Tradicija se u Bakru nastavlja, a s njom raste i amnezija.

d)

Pravi biseri ipak dolaze na kraju slučaj «Automotor»

Zemljišta u Industrijskoj Zoni Kukuljanovo koja su bila u privatnom vlasništvu doživjela su brzu pretvorbu vlasništva ili neku posebnu još u pravnoj znanosti nepoznatu vrstu «pljenidbe» ili konfiskacije na «bakarski način» putem takozvane komunalne naknade koju su patentirali ugledni građani Grada Bakar i Grada Rijeke koristeći se jednostavnom matematikom, kao na primjeru zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor koje je procjenjeno (privatizacijska procjena iz 1992 godine) na nekih 300.000 DEM. Da bi se izvršila pljenidba zemljišta Grad Bakar donese rješenje da vlasnik mora plaćati 120.000 DEM godišnje u vidu komunalne naknade za predmetno zemljište i u tri godine ne samo da bude zapljenjeno odnosno oduzeto od vlasnika nego još dodatno i plaćeno, jer ugledni građani Grada Bakar imaju mogućnosti blokirati račun poduzeća i kasirati novac od poduzeća i to naravno vrlo uspješno sprovode. Njihov je cilj uništiti poduzeće i prisvojiti imovinu i u toj raboti ih direktno pomažu sprega vlasti na čelu s tadašnjim riječkim gradonačelnikom Linićem koji opet drži pod kontrolom sve riječke predsjednike sudova, suce, policiju, državne odvjetnike i odvjetnički lobi. Tom timu inovatora i uglednim državnim službenicima priključuje se i fond za privatizaciju kojega zastupa u Rijeci gospodin Švob.
U povijesti nije bilo takvih genijalnih ideja pljačke, pa čak ni Lenjin, Staljin i Tito nisu došli do takvih ideja i rješenja. Oduzeti i dodatno naplatiti je poznata formula koju su koristile sve vojske u nedavnom ratu na ovim prostorima (Ljudi su morali platiti raznim vojskama da bi mogli živi napustiti vlastite kuće i stanove, njima se pomoću međunarodne zajednice to danas ipak vraća).

Zar ovo gore napisano nije definicija sirove pljačke koja danas samo još više eskalira, jer se ništa ne procesuira pa je korupcija u Hrvatskoj u stalnom porastu na ljestvici Transparency International, a tobože Hrvatska se približava EU-i, preko Žužula, Linića, Vrhovnika, Štokića… i sličnih. Kakav cinizam.
Malo poduzeće Automotor iz Rijeke doživjelo je, ali nije preživjelo pljenidbu vlastitog zemljišta od uglednih građana Grada Bakar. Poduzeće se borilo s uglednim građanima Grada Bakar pune četiri godine od 1994 do 1998. godine, ali budući da su ta gospoda bila čvrsto umrežena s vlastima u Rijeci i Zagrebu, te imali punu suradnju sudova i policije u Rijeci (Lulić-Rechner-Čarić) te HFP u Zagrebu i Rijeci i tadašnjeg SUZUP-a u Rijeci, te su uz trajna ucjenjivanja putem potraživanja mita ta ista bakarska gospoda uspjela uz punu podršku HFP dočepati se nekog prisilnog ništavnog kupoprodajnog ugovora za predmetno zemljište i dovesti poduzeće u željeni stečaj. Slijedila je rasparcelacija zemljišta i prodaja koja bi opet donesla unosne provizije, naravno sve bi se odvijalo po dobrom isprobanom običaju bez javnog natječaja. Uspjelo im je, ali samo prodati dio zemljšta poduzeću Jadran Impex d.o.o, dočim su prije osigurali kredit kod RI Adrije banke u Rijeci od blizu dva milijuna DEM samo za ravnanje terena kojeg treba Grad Bakar otplaćivati što je također kazneno djelo i bili uvjereni da je sve gotovo i riješeno, usput i njihove privatne stvari, ali aprotiv sve je tek počelo. Umjesto pobjede su dobili na dar trajne otkaze i nekoliko kaznenih prijava (vode se pod brojem KIO-65/01) koje se još uvijek kisele na sudu. U tom poslu kao i svim ostalim poslovima bakarski ugledni građani imaju punu podršku riječkih sudova kojima inače upravlja svemoćni gospodin Linić koji je danas dodatno opterećen poznatim aferama Riječke banke (Štokić) i Viktora Lenca (Vrhovnik), ali i manje poznatom aferom Industrijske Zone i privatizaciji Gradske tržnice u Rijeci čija se infrastruktura nalazi upravo u Industrijskoj Zoni Kukuljanovo. Tržnica i Industrijska zona nisu dovoljno zastupljene u javnosti.
Za sve takve genijalne ideje i za sve prodaje bez javnog natječaja predstavnik riječkog USKOK-a ( naizgled moćni ured za borbu protiv korupcije) gospodina Doris Hrast je okvalificirao te radnje kao «kavalir delikte» i ne razumije koga bi to on trebao po zakonu proganjati, jer taj kriminal i korupcija ionako nije bila dovoljno dobro organizirana.
Nije teško doći do zaključka da je vrh piramide upravo gospodin Linić. Svi kazneni postupci protiv uprave društva Industrijska Zona i navedenih osoba se vode pod brojem KIO-65/01.
Glavni i jedini razlog da se u Rijeci pa i u čitavoj Hrvatskoj razbojnički kriminal ne procesuira leži u transparentnom korumpiranom hrvatskom pravosuđu i to svih vrsta sudova, državnih odvjetnika i odvjetnika. Osobno sam uvjeren da se ta rak rana hrvatskog društva više ne može rješavati institucionalnim operativnim zahvatima, napredak od 57. na 68. mjesto korumpiranostu države najbolje svjdoči o tome.
Vi gospodine gradonanačelniče i gradski vjećnici koji ništa ne znaju i ništa ne žele znati i opravdavaju se kriminalom drugih time se nažalost priključujete u veliku većinu hrvatskog naroda koje se ponaša kao zbunjeno stado osiromašenih pasivnih promatrača , a ne bi trebali.

S poštovanjem
Radovan Smokvina




Republika Hrvatska 11. studeni 2006.
Predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću
Predsjedniku vlade RH Ivu Sanaderu
Središnji državni ured za upravu
Središnji ured za upravljanje državnom imovinom
Predsjedniku Sabora RH Vladimir Šeks
Županu P-G županije Zlatko Komadina

Naš broj UKOK-50 od 11.11.2006.

Poštovani

Vijeće Grada Bakar održalo je 7.11.2006. tajnu sjednicu na kojoj se raspravljalo o darovnom ugovoru između dva pravna subjekta i to TD Industrijska zona d.d. i TD SBI Rijeka.
TD Industrijska zona je prije nekoliko godina darovala TD SBI nekih 350.000 četvornih metara građevinskog zemljišta u takozvanoj industrijskoj zoni (danas trgovačka zona) Kukuljanovo.
Grad Bakar je prije desetak godina darovao cjelokupnu imovinu Grada Bakar jednom trgovačkom društvu Industrijska zona d.o.o. i time se riješio svih briga oko imovine koja je elegantno prešla u vlasništvo trgovačkog društva «Industrijska zona». Prema Ustavu RH imovina obvezuje i zato je svakako bolje da je u sigurnijim rukama.
TD Industrijska zona već niz godina posluje vrlo uspješno i vrši rasprodaju predmetne darovane imovine Grada Bakar po svim pravilima trgovačkih društva, dakle, već prema potrebi bez javnog natječaja ili darovnicama.

Potaknut uspješnosti Grada Bakar ovime predlažem Vladi RH i svim relevantnim državnim institucijama da se ugledaju na uspješno primijenjenom modelu Grada Bakar koji je uspio sprovesti jednostavnu pretvorbu državne imovine (prije društvene) u imovinu nekog trgovačkog društva. Vlada RH treba prihvatiti taj model s time da svu preostalu državnu imovinu daruju nekom trgovačkom društvu koje će uspješnije vršiti rasprodaju iste po pravilima trgovačkih društva pa i tajno ako se za to pokaže potreba.
Prednosti takvog modela dokazani su i uspostavom rješenja za komunalne naknade koje mogu doseći astronomske cifre po metru kvadratnom privatne imovine i time puniti proračun.
Takav novi način poslovanje će dodatno pridonijeti ogromnoj uštedi državnog proračuna i omogućiti će brzo «hitro» racionalno poslovanje. Isti model se treba predložiti EU komisiji kojoj se treba objasniti sve prednosti tog sistema i nadasve kako uspješno funkcionira komunalna naknada i sistem financiranja lokalne «samouprave» odnosno samoposluge.

Ovom dopisu prilažem dopis od 15.6.1995. poslan od idejnog tvorca tog modela bivšeg gradonačelnika Marijana Losa čiji put slijede i «ne skreću» današnji sljedbenici.

S poštovanjem
Radovan Smokvina



Post je objavljen 25.11.2006. u 00:53 sati.