Ne daj mu da pričom otruje ti dušu
Snovi su tvoji vrijedno sve što imaš
Zavist iz njega progovara samo
Jer usnuti ne zna, ne može, ne želi
Bdije i vreba, krije se u sjeni
Otjeraj od sebe, nesretnoga svata
Nek', umukne, ode, bez traga da luta
U tami, do vijeka, tam' nek' traži puta!
Zloduha, njega, zle kobi šaptača
Pomoć' svjetla sunca i mirisa jutra
Što želi ti čemer, prazninu i propast
Odrekni se sada i sanjaj snove svoje
***
Nad šume, polja, zlatom što se sjaje
Livade i brege, zelene i rosne
K daljini poleti, snovima se vini
U rijeci operi rane si od jada
Zacijeli ih srebrom odsjaja u rosi
I šumom vjetra u krošnjama hrašća
A podnevom poleti nad gorama visokim
Kamenom, stijenom, vrhuncem pod snijegom
Dišući svježinu tu podno nebesa
Sutonom se spusti na hridi s kojih
Oćutjeti možeš mirise mora,
Gdje čut' ćeš vale o hridi što se lome...
Sanjaj bijele ptice
Sunce što se gubi
U morskoj dubini
I pjenu vala
Mjeseca sjaj
Ne čekaj da svane, jer jutra neće biti
Otpočini na tren tek
Pred posljednji let, k zvijezdama, gore
Post je objavljen 24.11.2006. u 18:05 sati.