Marketing
Mic po mic
I to je završilo. Čudno je jako, ne mogu to baš opisati. Malo sam se bavila matematikom (naravno, jednostavnim operacijama) i skužila da je prošlo već 18 godina. Dovoljno da osoba može (legalno) početi kupovati duhanske i alkoholne proizvode, samostalno upravljati automobilom te gledati filmove u kinu Kustošija. A što sam ja radila u tih 18? Prvih 12 sam jedva dočekala da prođu misleći sad će se stvari promijeniti. Narednih 6 nije donijelo ništa drugo nova osim činjenice da puno toga ovisi samo o tebi. Kako se kraj približavao, tako se u isto vrijeme činio sve privlačnijim i odbojnijim. Zvuči zabavno, jer još jedan period ostaje iz tebe, ideš negdje naprijed, svojim putem, a s druge strane, ispadneš iz neke kolotečine u kojoj si 18 godina bio uljuljan u novi svijet koji od tebe očekuje još više odgovornosti i više samostalnosti.
Ja sam se zaželjela nečeg novog. Bilo mi je teško ispasti iz sistema ali mislim da bi mi bilo još teže u njemu ostati. I jako mi se sviđa gdje sam došla i što sam svojih 18 godina obrazovanja privela kraju..
Ljudi, ja, plavuša, sam dala zadnji ispit!
I osjećaj je jebeno dobar, jedva čekam da ga doživite!
p.s. i da, naravno da sam se (ko prava teatralka kak mi Hans tepa) nakon izlaska iz kabineta rasplakala 
Katarina
Post je objavljen 23.11.2006. u 14:37 sati.