Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/astrangegirl

Marketing

neces zaboraviti? Nikad,nikad...

Evo sad svi pishu novi post...pa si mislim,ae prislilit cu se...hihi...htjela sam pista o jednoj odredenoj temi ali sad si kontam to ostavit za kasnije. Nije mi do toga. Da nije strajk u skolama bila bi jos gore raspolozena,ovak je mal bolje. E i kao odgovor na neke komentare tipa da mi je blog izbediran pa ono..u zivotu u biti nisam tak,trudim se ono tipa casa je napola puna...heh...a onda na blogu se moram ispucat kad me uhvati...stash...Ugl...
Iskreno...osjecam kao da sam se u zadnja 2 tjedna dosta promjenila...Starci me gnjave,skroz se svadamo...ali to je oke...onak sta em briga..nego ja...Ovako...sama...ne znam. Ponekad se bojim sta me iduche ceka...Kakva trebam bit...Mogu li zivjeti kroz hirowe,ili to nije u redu..Pocela sam se bojati. prije se nisam bojala. Sad da. Gusi me to. Osjetim kako nisam vise dijete...Ma ne znam.
Bas sam prichala s jami...kak je to bit dijete,malo dijete..ne znati nishta o zivotu..oslanjati se na druge. Milsim nisam ja tu iskusila zivot,ali oko mene mi je sve sivo. Samo se na mahove budi boja. Mozda je to samo faza...ne znam....

Image Hosted by ImageShack.us

Smatram da ljude ubija neznanje. Milsim da kad bi se trudili razumijeti da bi sve bilo bolje.
zivciraju me okovi,granice,kalupi. Chak mi ni osmijeh nie sto je nekad bio...tipa ono osmijeh ovara sva vrata...a suza? ostajre li ona sama...u tami na nechijem licu...
ne znam. I ne brine me to. Saznat cu. Brinu me druge stvari. Vrijeme je uzasno,kisa pada. Ali odgovara mi. Eto. Ovaj post je uzasan. Samo sam ga napisala jer sam proslih 20 minuta uredivala post koji je bio bahs lijep...i onda ovaj blog.hr...Mislim ono. Ae...
Uzasno mi je sve. I skola me ubija. Srecha vishe za mene nema veliku vrijednost…Sreca je idealizirana. Nerealna. Sreca je relativan pojam. Nesto sto bi te trebalo gurati u zivotu. A opet. Zelimo je. svi. Razmisljala sam…o onome sto zelim. I samo zelim biti sretna. Probudit se bez neke tezine,straha. Bit spokojna. Spokoj…..





Kako možemo uzeti smrt kao opciju? Zar život nije lijep. Nije li dovoljno pokušati sagledati situaciju iz drugačije perspektive. Pokušati promijeniti viđenje. Je li uistinu tako jednostavno. Ili ipak možemo uzeti smrt kao opciju. Opciju koja nam se u tim trenutcima čini posve prihvatljiva. Nije li život upravo onakav kakvim ga napravimo u svojim glavama…


Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 23.11.2006. u 12:43 sati.