Rekla si da nema rastanaka
Uvijek si mi to šaptala
Sad te gledam tren tužnu, tren sretnu
I sretan što si govorimo samo dobar dan
Drago mi je što si postala mudrac
Drago mi je što si pokvarena kučka
Iskreno mi je drago
Više nema ni jedno zbogom
Nema više tvoje sebičnosti
Od sad sam bitan samo sebi
Razlila si kao akvarel na platnu
Izblijedjela kao jesenski list
Dižeš se u visine, a ne shvaćaš da kopaš rupu
Upast ćeš u nju
A ja neću biti dovoljno pokvaren da se smijem
Post je objavljen 21.11.2006. u 23:13 sati.