Marketing
SAD TE IMA, SAD TE NEMA
Čemu živjeti, čemu se truditi, čemu se žrtvovati, čemu se odricati kad ćemo jednom - umrijeti? Možda za godinu, možda dvije, možda pedeset, a možda - sutra. Život je zagonetka. Život je rulet. Svakodnevno svjedočimo novim tragedijama, iz dana u dan dešavaju se strahote, umiru djeca, umiru mladi ljudi, pljačkaju se banke, nasilje je sveprisutno, droga posvuda...i što mi možemo učiniti? Jedno veliko ništa! U posljednjih mjesec dana iz dana u dan čitala sam u novinama, gledala na Dnevniku, slušala na radiju o nizovima prometnih nesreća u kojima su pogibali mladi ljudi, ljudi koji su tek počeli živjeti...i što sam zaključila iz svega toga? Da je sve relativno. Danas tu pišem novi post, a sutra će me možda pregaziti auto. Dakako, ne smijemo razmišljati na taj način, ali kad bolje razmislimo - tako je. Cijeli život se trudiš stvoriti si život kakav si oduvijek želio, odričeš se, naporno radiš da bi jednog dana mogao uživati u plodovima svoga rada i što se desi? Umreš. Nema te. Neodgovornost jednog mladog vozača ili mračan um nekog podlog ubojice prekine ti sve što si godinama gradio. Ponekad se pitam zašto Bog dozvoljava takve stvari? Zašto dozvoljava da umiru djeca, mladi...? Zašto neki ubojice nikad nisu uhvaćeni? Jednostavno sam zgranuta kad svakodnevno, ali doslovno svakodnevno čitam strahote po internetu i novinama. Dio tih mnogobrojnih strahota proizlazi iz filmova koji obiluju nasiljem, a kojih ima daleko previše, što na našoj televiziji što na stranim kanalima. Video-igrice za djecu sastoje se od ubijanja, strijeljanja protivnika i dijete se čisto iz tog razloga počinje agresivno ponašati. Ako nešto nije po njegovom, pribjegava nasilju. Pa kud ide današnji svijet? Nesvjesno, ali sigurno postajemo pravi Balkanci, ma koliko to poricali. Kad sam bila mlađa mislila sam da se to događa samo u Americi, ali sad je to došlo i kod nas. Koliko god se trudili ne misliti na to i okrenuti se vedrijim temama, mi to jednostavno ne možemo izbjeći. Svakodnevno se dogodi nova tragedija. Možda na drugom kraju države, a možda i u našem susjedstvu. Kako je krenulo, još ćemo se bojati izaći iz kuće...
P.S. Velika isprika svima koji me čitaju zbog mog jednomjesečnog izbivanja i svima koji s su proteklih mjesec dana s nestrpljenjem iščekivali novi post...ali znate kako to ide...faks, posao, hrpa obaveza i obavezica i jednostavno sam zapostavila blog. Ali vas redovito pratim, pa se nadam da sam se time barem dijelom iskupila:-) Čitamo se i dalje. Pusa svima!
Post je objavljen 21.11.2006. u 13:18 sati.