Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dknight

Marketing

Život nakon smrti 2. dio


Napuštamo li vlastito tijelo ?

Uzmimo slučaj pedesetogodišnjakinje iz Seattlea kod koje je u bolnici nastupio zastoj srca. Lječnica dr. Kimberly Clark-Sharp priča: "I disanje je već prestalo. Ipak smo pokušali vratiti ženu u život." Uspiješno!!
Ono što je pedesetogodišnjakinja doživjela tijekom kratkotrajne smrti za lječnike nije bilo samo zanimljivo, nego je imalo i snažnu dokaznu snagu ! Pacijentica je pričala da je lebdjela na stropu sobe i sa zanimanjem je promatrala kako se lječnici i medicinske sestre bore za njezin život. Vrlo precizno je opisala način ponovnog oživljavanja i redosljed lječničkih mjera.
Zatim je gledala kroz prozor "prema dolje, na parkiralište". Žena je znala opisati sve automobile koji su tijekom njene "smrti" odlazili ili dolazili.
Zatim je lebdjela van, nekoliko katova niže i pritom na trećem katu vidjela plavu tenisicu na prozorskoj klupici. Lječnica je to provjerila, ondje je na klupici doista stajala plava tenisica. Lječnica kaže: "Žena sasvim sigurno nije bila na trećem katu. Dakle zasigurno je napustila svoje tijelo"...

Što se nalazi na kraju tunela ??

Pacijentica je napustila svoje tijelo ali nije doživjela ono što su drugi opisivali nakon povratka u život. Istraživač umiranja, dr. Raymond A. Moody sažima dojmove koje je prikupio razgovorima sa stotinama ljudi koji su doživjeli blisku smrt: "Neki je čovijek na umoru. Dok se njegova tjelesna potištenost približava vrhuncu, on čue kako ga lječnik proglašava mrtvim. Registrira žamor, a istodobno ima osjećajk da se vrlo brzo kreće kroz dugački, mračni tunel. Nakon toga odjednom se nalazi izvan svoga tijela, ali i dalje u istoj okolini kao i do sada. Sada popout promatrača iz određene udaljenosti gleda vlastito tijelo. Najprije oslobođen jakih osjećaja sve više navikava se na svoje neobično stanje. Uskoro mu se nameću novi dojmovi. Druga bića neobične nove vrste približavaju se umirućem da ga pozdrave i budu uz njega.
On već prepoznaje svoje najdraže koji su umrli i nepoznato bijelo biće koje zrači ljubavlju i toplinom kakve još nikada nije doživio ili smatrao mogućim. Neupotrebljavajući rijeći traži od svijetloga bića da njegov život smatra cijelinom i vrednuje ga. Ono pomaže tako što omogućuje da uz njega prođe panoramo najvažnijih životnih situacija u poput misli brzoj perspektivi. Zatim dolazi do dramatičnog obrata. Pogođeni se približava granici - to on vrlo dobro zna - koja je razdjelnica između zemaljskog i budućega života. Taj trenutak koji se doživljava kao užasavajući može doći prije ili poslje, već prema tome koliko traje klinička smrt.
U svakom slučaju, predodžba o povratku nema ništa pozitivno u sebi. Umirući se opiru, žele prijeko na svjetlo, toplinu, skrovitost, gdje ih očekuju sretna bića.
Uzalud. Iako se boji preokreta poput povratka u mračnu noćnu moru, umirući uviđa da još nije stigao trenutak njegove smrti. Unatoč unutarnjem otporu on se ponovno ujedinjuje sa svojim materijalnim tijelom. Iskustvo smrti ostavlja kod svih ispitanika duboke tragove; svaka dvojba u mogućnost daljnjeg života nakon smrti isključena je. Besmrtnost se na temelju osobnih iskustava smatra kao nešto što doista usrećuje, iako ispitanici ne nalazi rijeći da opišu što su doživjeli. Pokušaju li to, nailaze na podsmijeg i odbijanje. Ali njima je svejedno"....

Post je objavljen 20.11.2006. u 16:35 sati.