Marketing
Vukovar (1991-2006)
Ovih sam dana bila podalje od Vukovara i svega onoga što se u njemu spremalo za današnji dan. Na neki način je i bolje odmaknuti se. Ne misliš, ne vidiš, zaboraviš pa i ne plačeš. Današnje jutro vratilo me 15 godina unatrag. Uz misao da nije u redu, koliko god bolno bilo gledati sve to, nametati si "neću na to misliti".
Suze zaslužuju svi oni poginuli i nestali hrvatski branitelji i civili, svi oni koji su prošli logore, svi oni koji su s vrećicama morali napustiti svoj dom, svi oni koji su i na drugim dijelovima Hrvatske bili u rovovima kada sam ja bila u svome domu.
Svatko ima svoje načine rješavanja boli. Svatko ima i svoja iskustva koja se sa tuđima ne mogu mjeriti, ali potrpjeti malo boli uz suze minimalna je žrtva koju svatko od nas koji nismo prošli najgore ratne strahote može dati. I tada smo bili s Vukovarom, Gospićem, Dubrovnikom, Osijekom, Siskom, Slavonskim Brodom, Zadrom, Šibenikom ... i tada smo plakali, i tada nismo bježali od emocija. Ja to ne želim ni sad.
Kada sam na blogu, riječ Vukovar me uvijek podsjeti na dragu mi blogericu Vedranu koja je bila curica onda kada je morala otići iz svog doma. Lani je napisala posebno dirljivu priču kakvu može napisati samo netko tko je prošao to što je prošao i tko i danas živi tamo gdje život nije onakav kakav se čini iz nekih drugih perspektiva. Rado bih da ju i vi možete pročitati, ali obrisana je.
Tužan je današnji dan po mnogočemu i za Vukovarce i za sve Hrvate i ostale stanovnike Hrvatske. No istovremeno je i dan ponosa, nade, zajedništva, herojstva. I ljubavi.
Htjela bih jednom vidjeti Vukovar.
UPDATE
Hvala Vedrani na priči koju je pronašla u svojoj arhivi. Voljela bih da ju pročitate.
*************
Komentari ostavljeni prije problema sa serverom:
:draga blogerice!! vjeruj mi i ja se suosjećam s tobom,Vukovar i Vukovarc jedini znaju što je bol i patnja,znam i ja, ako hoćeš,ja sam blizu Vukovara,mogu ti mnogo o njemu reći,ali bolje je to vidjeti i osjetit nego pričati..... Vukovar zaslužuje mnogo više,a Domovinski rat.... nemogu više da pišem,rukom suze brišem,ali ovo se nikada ne smije zaboraviti!!!!!!!!! svaka ti čast!!!!!!!!! (18.11.2006. 13:28)
the_flowergirl: Da, i ja sam se jutros sjetila da bih mogla svratit na njen blog. Vezano uz prijenos na HRT-u, moram reći da mi je žao danas vidjeti neke važne face u prvim redovima, koje su i inače u prvim redovima upropaštavanja ove zemlje. Šamar onima koji su onda bili u prvim redovima, a tima svaka čast! (18.11.2006. 13:43)
majstorica: odi. što prije.
ja sam bila 3 puta.
svaki put sam ga drugačije doživjela.
to je grad koji te ne ostavlja ravnodušnom (18.11.2006. 14:00)
mirta: Ova pretposljednja tvoja rečenica neka nam bude misao vodilja za dalje... u tom gradu su naši temelji, i ne mislim gard kao mjesto sa ulicama i kućama, nego grad kao ljude koji udahnjuju život. I uvijek rado navratim do tebe. Postovi koje pišeš su jako dobri jedino što ne ostavljam uvijek komentare. Pozdrav! :) (18.11.2006. 14:48)
PoZoY: U ovome kraju na sreću rat se nije ni osjetio...čak štoviše...i tih godina stradavanja, preleti borbenih aviona i kolone tenkova u svom pohodu na Sloveniju bili su doživljaj...posebno za njih, tada još djecu. Rat je za njih bio samo na TVu...ništa bliži od onog sada u Iraku ili gdjegod drugdje...rat je bio njima razlog zbog kojeg Dnevnik traje toliko dulje...
Ali imali su Katja i David u svom razredu gimnazije djevojku iz grada sa Dunava. Bila mu je najbolja prijateljica kroz srednju. Ekipa iz zadnjih klupa koju još i danas znade zazivat sa nostalgijom. I njoj je to kasnije postala.
Uvijek se sjeti njene priče...školske zadaće koju je u suzama, a opet tako ponosno, pred cijelim razredom čitala...uz muk i tek pokoji jecaj iz neke klupe...priče o sudbini njenih bake i djeda.
danas u novinama piše...Vukovar nije grad heroj...
Vukovar je grad heroja i legendi...
patnja i ponos...u istoj riječi imena grada...
žao mi što usprkos želji i planovima još nisam ondje bio...
možda jednom...samo očito ne više s onim istim ljudima s kojima sam se veselio tome... (18.11.2006. 15:29)
Fubar Surabenu, Momentalist: ne znam jesi li gledala emisiju povodom obljetnice, tj prijenos, tj. misu u prvim redovima glavonje, političari maste se i zijevaju na stolicama, a ljudi oko njih, invalidi, branitelji stoje e to nije u redu (18.11.2006. 15:38)
filozofije jednog leptira: bila sam u Vukovaru i zao mi je sto se jos uvijek jako dobro vidi sta se dogadalo tada...ima jos uvijek toliko razrusenih kuca, suze na lice krenu kada se to vidi... (18.11.2006. 15:43)
!vOna: Iako te neznam..neznam otkud si ni nista o tebi..ali moram ti priznat da me neopisivo u srce dirnuo ovaj tvoj post...nisam iz vukovara da sam kao mala uvijek pjevala ovu pjesmu koje se samo mali dio jako slabo sjecam..."dođi mi ooo Vukovaru moj,uz tebe sam ovdje i opet cu živjet..u tebi je moj dom.." puno pozdrava...hvala ti.. (18.11.2006. 16:10)
Big Blue: Ne zaboravlja se to. Nemam što drugo reći. Datum - sve znaš ;-) (18.11.2006. 16:40)
Šovinisti u akciji!: ja mislim da je cijela ta stvar oko Vukovara prenapuhana, Osijek je primio više štete tjekom rata al zbog velicine grada se nije toliko osjetilo koliko na Vukovaru. (18.11.2006. 17:12)
Undying: Bio sam jedan jedini put u Vukovaru,ali dovoljno da ga uistinu doživim. Samo je žalosno što će ove obljetnice uvijek političari iskoristiti za svoju promociju. (18.11.2006. 17:34)
Post je objavljen 19.11.2006. u 16:10 sati.