Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/veky55

Marketing

Ajmeee baš sam onak, happy u zadnje vrijeme… Tajchy je napokon sretna i ima nekog ko ju i zaslužuje… vjeruj mu mala, nisu svi isti… puno ih je zajebano, al nađe se jednom jedan koji je vrijedan svega…

Jedan zbog kojeg je sve lakše i koji te stvarno i voli, kolko god sad to zvučalo nezamislivo…
Ima takvih…wink

I sad mi došlo da napišem malo o sebi…

Ja sam mali materijalist…


možda to drugi i ne primjete svaki put….
Možda jer nedam da se to primjeti… uostalom, ko što ne vide i druge stvari koje mi se događaju… Jer sam ja manje-više cijelo vrijeme dobre volje… jer vjerujem da niko nezna kakva sam ustvari… ljudi moji, začudili bi se… jako… ustvari, vidite me onak kak ja to hoću taj tren… sve što sam rekla, napravila… možda nije bilo onak kak sam ja htjela, nego kak su drugi htjeli…

Ili sam rekla neke stvari koje uopće ne odražavaju moje mišljenje, ali tak sam se predstavila na početku, pa sam samo igrala igru do kraja…

Ako sam nekog usput povrijedila, razočarala ili neš slično, ispričavam se i žao mi je, ali samo sam išla do kraja…

A ono, samo se prilagođavam situaciji… i uopće nije teško, barem meni…

Zovite to pretvaranjem, pokušavanjem biti ono što nisam, ma ustvari zovite to kak hoćete… al ako idemo po onom- 'budi ono što jesi' e, ja sam takva… nismo svi savršeni…

Volim se takvu kakva jesam… i hvala Bogu, ponosim se sobom…

U vezi materijalizma, sad sam u nekoj površnoj fazi i bitno mi je ono materijalno… neda mi se razmišljati o nečem duhovnom, unutrašnjem, i ta sranja…
A jbg… još sam mlada… ima vremena za to…


Sad se samo predstavljam onakvom kakvu me želite gledati… Možda jednog dana neko i upozna pravu mene…
I vi koji mislite da me znate ( u to ne ubrajam ljude iz razreda jer smo tak i onak kratko skupa pa ustvari znamo jedni druge samo površno ) uopće me neznate i ustvari imate onakvu sliku o meni kakvu sam namjerno stvorila…
Nemojte se sada ljutiti kaj sam takva ali jednostavno nemogu i nesmijem drugačije…


I ovo kaj sam sad napisala je već previše s obzirom da dosta ljudi čita ovaj blog ( makar nebi ni komentar ostavili )…
I neznam zašto sam ovo i išla pisati in a first place, ali eto, sad po prvi put znate o meni ono kaj je stvarno istina… Ili bar dio istine… ima toga još ogroman dio ali o tome neću pisati na blogu… to zadržavam za sebe…


I sad nakon ove kolko-tolko ozbiljnije teme, neš neozbiljno…

Ljudi dragi, kad se vec vrijeđamo, nek to bar bude sa stilom…

How many times do I have to flush before you go away?
I'm trying to imagine you with a personality.
Do they ever shut up on your planet?

Dao Bog da te policija crtala na asfaltu.
Da je drvo ružno, ti bi bio šuma.
Dabogda ti mama prdnula na roditeljskom.
Prosječni ljudi žive i napreduju. Ti samo živiš.

Heh… da…


Always remember you're unique, just like everyone else.

Doesn't expecting the unexpected make the unexpected become the expected?

I Just Do What the Voices Inside My Head Tell Me to Do.

If at first you don't succeed, destroy all evidence that you tried.

A conclusion is the place where you got tired of thinking.
It's frustrating when you know all the answers, but nobody bothers to ask the questions.


eto... tolko o iskrenosti...

Post je objavljen 19.11.2006. u 03:13 sati.