Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kia85

Marketing

za početak...

evo napokon sam i ja krenula sa kreirati svoj blog..za mene je to skroz novo iskustvo, a kako volim isprobavati nove stvari vjerujem da će mi ovo osvježiti moju svakodnevnicu..
nekako se sad dok ovo pišem osjećam kao neka kolumnistica..baš fino..
o čemu da vam sad pričam..kakko sam provela dan?
e pa ovako: negdje oko 8 sati sati sam čula budilicu na svom mobu ( koji sam ostavila u kuhinji tako da budem sigurna da ću se ustati)..no ustala se jesam i naravno uzela mob, vratila se u krevet i stavila ga pod jastuk...i tako negdje do 10 sati...no onda je stvarno bilo vrijeme za razbuđivanje pa sam si skuhala kavu, šetala naredna 2 sata po stanu u piđami obavljajući sve ono što nisam jučer....u 14 sati sam iamla dogovoreno kod frizera pa sam se rapidno spremala jer mi je vrijeme oduzelo i trljezganje sa frendicom na mobitel..
nisam ništa drastičo mijenjala na kosi malo potkratila ( dobro malo više nego sam mislila, ali bar kosa raste) pa sam se našla sa bivšom docimerkom da odemo na večeru i kavicu..
naime neodavno sma se preselila na drugi kraj grada, a s njom sam bila docimerka skoro pa 3 godine...imali smo odnos skoro kao stanari BB-a..u biti nas se dvije poznajemo još od malih nogu jer smo bile susjede u rodnom gradu, sjedile skupa u osnovnoj i tako..
no što sam htjela reći o tome..pa ova godina mi je bila puna promjena pozitivnih i negativnih, a definitivno jedna od pozitivnih je ta da sam se preselila...kao da sam počela novi život ( ustala iz mrtvih)..i danas dok sam sjedila s njome na kavi sam si to ponovno i potvrdila..
zadnje tri godine uz nju ne da mi je život bio pasiva...mrtva linija..od kada sam otišla i nisam pod njezinim utjecajem sva sam hiperaktivna, a ljudi me ne prepoznaju i govore da im nije jasno što se to moglo dogoditi samnom ( u pozitvnom smislu) u tako malom roku.. eto..
no, i tako mi najprije na kavicu,a ja bi trljezgala o sveme,a njoj je glavno za reći : joj sva sam slomljena, ništa mi se neda, jedva čekam u krevet..
no tlak mi se podigao već prije toga tj. kad sam je dočekala na stanici..najprije mi je rekla: pa zašto si toliko skratila..( a zbog nestašice brašna, pomislim ja )...a baš sam ja tako htjela napraviti sebi kad budem išla sljedeći put, ona će ( a meni opet u glavi lom, pa oprosti što nisam pitala)..k tome moram dodati da je neizvedivo napraviti takvu frizuru na njezinoj kosi, skidam kapu onome tko uspije, naime kosa joj je kraća puno od moje sad, al dobro...neka proba...
no kažem ja njoj: pa napravi si onda i ti tako...ona će: ma neću ionako nam svi govore da smo kao blizanke....ha ha ha..Ljudi vjerujte između njenog i mog fizičkog izgleda nema trunke sličnosti, al dobor nek joj bude..koja brija..
al od svega toga najviše me je razljutilo što sam na njoj vidjela skoro pa istu kombinaciju odjevnih predmeta kakvu sam ja imala u petak..mrak mi je pao na oči..da ne govorim da si je dobro fotografirala i ono što sam imala danas na sebi..uf spalila sam na živce..
no vrhunac je bila ta kava..
ispraznila mi je baterije na pola...
odlučila sam definitivno postati optimist i iz svakoga dana izvući sve najbolje, al bome mi to danas nije pošlo za rukom..
no željela sam zapravo reći da danas gledajući nju zapravo s nekim žaljenjem jer joj u životu ništa i nitko ne paše, vratim malo film zadnjih tri godine i pitam se : zar je moguće da sam takva bila i ja ( a jesam) i kako je to žalosno..
zapravo u tome vremenu sam više puta bila u depresiji nego sam se vode napila..život mi je bio u komi..
a nekako sam sama sebe pokrenula i opet kažem to preseljenje me spasilo..ljudi opet sam živa..opet dišem punim plućima...kako li je to lijepo ...
no pozdravim ja nju i kažem : do skorog viđenja ( a tako skoro biti neće), stavim slušalice u uši i do stana..
obavim razgovor sa dečkom ( hm..o njemu ću morati u posebnoj temi), posvađam se 3 puta tokom tog razgovora, al se ne brinem zbog toga čak mi to dobro dođe..he he..
naravno zovnem i svoju best frendicu ( opet) prokomentiram s njome ovo sve, ona meni malo ispriča o svojoj radnoj kolegici koja ju isto izluđuje, prošaramo još par tema i fino se pozdravimo sa zaključkom: ma tko ih šiša..
istodobno dok sam s njome pričala, prolazila sam korak 1,2,3 kreacije moga bloga..i evo sad pišem..
no da vi ne bi mislili da je meni život tako isprazan:-) moram napomenuti da sam studentica, aliovaj tjedan zbog tzv. repetitorija nema predavanja ni seminara pa mi je to dobro došlo da se malo opusti i posvetim si vremena..tek toliko za ovaj put...

Post je objavljen 16.11.2006. u 22:04 sati.