Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tunguzija

Marketing

tudej

E pa danas je svjetski dan tolerancije.
A guess what?
Prije kojih par sati mama je došla sa sekinog roditeljskog i rekla da mi je didu udario auto. On je dobro, samo se udario u kuk, ali nema većih posljedica.
Uglavnom, auto je pobjegao. Vozač je odlučio da će ne stati pred podosta ljudi. Na sreću i dida i svi okolo su zapamtili broj tablica. Kako je dida to meni ispričao, auto je stao na pješačkom (doslovno na cijelom pješačkom) da bi, kad je moj dida na biciklu krenuo, odlučio također krenuti. ZApeo je, srušio didu na sred raskrižja (cesta iste važnosti, inače vrlo prometnog) i nastavio vozizi. Didi je susjeda pomogla i otišli su do prvih drotova.
E sad, mene je najviše strefilo što auto nije stao. Mislim stvarno?
Koliko govno moraš biti? Pa ako već nemaš duše, zar te ne zanima (iz znatiželje, ljudske, ne iz solidarnosti) kako je osobi koju si zgazio ili udario?
Mene bi definitivno zanimalo jesam li što skrivila i hoću li morati u zatvor ili platiti kaznu, pogotovo ako nekog stvarno zgaziš.
A ako nekog, nedo Bog ikad pogazim, mislim da bi se živa pojela, a kamoli ne-stala da pomognem toj osobi.

A ovo me dovelo (baš kao Prousta čaj) na jedan prijašnji događaj.
U Makarskoj je maloljetni sin jednog hercegovačkog tajkuna zgazio (ubio) dvije djevojke, koje su prelazile pješački i odvezao se.
Taj čin mu je toleriran jer je iz društveno prihvatljive obitelji..
Samo kao kraću opasku navodim da maloljetne osobe u Hrvatskoj ne mogu posjedovati vozačku dozvolu te da pod odvezao mislim "odvezao sa stilom", nisam sigurna da li se radi o porsheu ili bmw-u, uglavnom u sportskom dvosjedu cijenjenom na veći broj nula.

E, pa nadam se da ostatak svijeta ne misli da je ovo gore tolerancija, jer tolerancija je nešto sasvim drugo i temelji se na skroz drugim stvarima. ne papirićima sa vodenim žigom.

Post je objavljen 16.11.2006. u 21:28 sati.