prvo i osnovno kaj ocu spomenuti na ovom postu je moja ljubaf ANITA
ovak, ona vam je moja jako jako dobra frendica, jedna od najboljih..makar nemam najbolju...
htela bi joj reci fala za se kaj mi pomaze u vezi znamo cega..blablabla..
Ovaj novi post bi uglavnom morao biti kao i ovaj prije..znaci, pisat cu o dogaπajima u mom zivotu, o mojim osjecajima zbog kojih patim itd. da ne nabrajam..
I ja se ponekad pitam zasto zivjeti kada u zivotu cinis samo pogreske koje nikako ne mozes ispraviti i nista ne ne naucis iz njih? Zasto neki ljudi obecavaju a znaju da to obecanje ne mogu ispuniti? I time povrijede nekoga.. zasto nekome pokloniti svoj zivot, nekome za koga ne postojis? Zasto plakati za nekoga tko te ne voli i tko za tebe ne place? Zasto se truditi i dati sve od sebe za nemoguce ostvareni cilj? zasto dopustiti da ti slome srce koje je vec bilo 100 puta slomljeno, a znaju da ovaj put nece izdrzati i da necu moci okrenuti novu stranicu u svom zivotu? Zasto vjerovati nekome tko ce te izdati? Zasto imati najboljeg prijatelja kada on nije uz tebe kad se lose osjecas i kada ti je tesko?
Da li prava ljubav postoji?
Da li pravo prijateljstvo postoji?
Moze li nektko odgovoriti na sva ova pitanja?
Mozda odgovor ne postoji..
Nekad je i to pretesko.. netko tko je sretan nikad nece razumjeti..
I znam da budu sad neke odreπene osobe rekle da sam za psihijatra..ali nisam..
Netko tko je sretan to nece moci razumjeti i nikada nece osjecati ono sto osjecam ja..nikad nece moci odgovoriti na ova pitanja..
I sanjala sam cudan san neki dan..sanjala sam da je ON dosao do mene i zagrlil me..mozda ja to sanjam jer mi je tesko zivjeti i prihvatiti stvarnost..mozda..