Zivot je ovaj surov zivot shvatila je .Tragajuci iz dana u dan, iz noci u noc.Kuda vodi dan a kuda noc?
Zivot nam lazi daje i ako to nismo htjeli.Cesto se srce ko ptica iz gnijezda u gnijezdo seli.Toliko nam toga hvali u momentima samoce i praznine,toliko suza prolivenih s razlogom ili bez njega ,toliko boli unutar nas.Hvali nam ljubav paznja, osmjeh na licu blazenstva .Do juce dvije duse pogledaj gdje smo danas, do juce na kraj svjeta pogledaj gdje smo sada.Do juce srecni danas tuzni.Svi snovi8 svi ideali sad su tako mali.Krijemo bolni trag na licu osmjeha lazi.Bolestan od snova,bolestan od jave.Cekamo mi samo cekamo,sreca da nam dodje mi smo putnici bez cilja znakova pored puta.Ne cvjetaju ruze tamo gdje ih sijes.Gusi nas na predjelu duse ona iskra bola tako nebitna i sitna gusi nas u predjelu duse.Upali svjecu za uvenule duse jer odavno je dusa utonula u san za precicu do pakla.Srce je pokislo od suza,potonulo u dubinu puklo kao da je od stakla.I ja cu poci jednog dana u zavicaj umrlo sanjivih dusa.Plasi me samoca kada pada vece jer ako me volis zasto mi to rece?
Nesudjheni snovi, nesudjene rijeci,osjecanja,uzdasi,poljupci, dodiri....
Zasto mi to rece?
Post je objavljen 14.11.2006. u 21:18 sati.