Doručkujem na svom uobičajenom mjestu, Tsim Sha Tsui promenadi, gledam Hong Kong i ne prestajem se diviti slici koja se pruža predamnom: mnoštvo ribarskih i trgovačkih brodova, Star Ferry trajekti – svi užurbano idu svojim poslom. U pozadini neboderi paraju nebo. I pitam se: Kako li će izgledati Hong Kong za nešto više od 40 godina kada se u potpunosti vrati Kini? Komunizam ili kapitalizam – na koju stranu će prevagnuti ideološka vaga? Samo će vrijeme pokazati...
Danas ga napuštam. Odlazim iz Hong Konga. Možda se pitate zašto mi se toliko dopao ovaj grad. Ni sam ne znam. Vjerovatno zbog visine i svjetla. Oboje daju gradu drugačije ruho. Otmjenije ruho. Vika na ulici, gužva na cesti samo su dokaz da grad živi. A Hong Kong zaista živi. Diše punim plućima. Međutim, zrak koji izdiše jako je zagađen, do te mjere da mnogi njegovi stanovnici hodaju ulicama s maskama na glavi. A sam je grad danju obavijen sumaglicom koju stvaraju, ne industrija, već mnogobrojna motorna vozila na njegovim ulicama, mnoga i starije životne dobi.
U 13:00 sati odlazim iz Hong Konga put Makaa, još jednog bivšeg uporišta stranaca na kineskom tlu. Odlazim na način kako se u prošlosti dolazilo i odlazilo iz Hong Konga – preko mora. Naravno ne u starim karavelama, nego u supermodernom hidrogliseru s kožnatim foteljama koji svakih pola sata povezuje ova dva mjesta u delti Biserne rijeke. Za HKD 132 i 65 minuta vožnje stiže se u nekad portugalski Makao, a danas, poput Hong Konga, uređen kao Posebno administrativno područje Narodne Republike Kine. Još jedan pečat u putovnici s dozvolom boravka u Makau 90 dana. Naravno, napustit ću Makao puno prije tog roka, za tri dana. U tih nekoliko sljedećih dana Makao će se morati potruditi da me osvoji. A nekako sumnjam da će to biti teško ostvarivo. Povijesna jezgra grada nalazi se od 2005. godine pod zaštitom UNESCO-a. Kažu da je Makao savršena simbioza Europe i Azije.
Još je sparnije. Moguće je da se temperatura digla i do 30°C. A možda mi je toliko vruće zbog ogromnog kofera kojeg vučem za sobom i u kojem se nalazi garnitura za četiri godišnja doba. Taxi je relativno jeftin u Makau. Iako je trajektni terminal prilično blizu hostela, uzimam taksi i za pet minuta nalazim se pred vratima hostela Augusters Lodge, jedinog hostela u Makau. Došlo me svega MOP 22. Valuta u Makau je pataka (MOP 1=HRK 0,73) i tu se javlja veliki paradoks. Iako Makao ima svoju vlastitu valutu, sve cijene su izražene u hongkonškim dolarima koji se, za razliku od patake, mogu mijenjati po cijeloj Aziji, čak i mnogo šire. Pataka je «ograničena» samo na Makao te na mjenjačnice u Hong Kongu te obližnjem kineskom graničnom području. Odnos MOP-a i HKD-a je 1:1 pa se u trgovinama može platiti i dolarima i patakama pojedinačno ili kombinirano, ali koliko primjećujem, gotovo svi plaćaju u dolarima. Na bankomatima te pitaju želiš li dolare ili patake. Odlučujem se za patake. Ipak je ona službena valuta Makaa.
Augusters Lodge se nalazi na trećem katu u, izvana ne tako primamljivoj, zgradi bez lifta. Dušu sam ispustio dok sam poput najvećeg magarca doteglio svoj veliki teški kofer do trećeg kata. A onda slijedi iznenađenje, razočaranje i olakšanje. Djevojka koja radi na recepciji je, vjerovatno zbog svog lošeg engleskog, krivo iz e-maila prepisala moj datum dolaska. Umjesto danas, očekuje me tek u ponedjeljak, dan kada prema planu napuštam Makao za Kinu. Odmah mi pada mrak na oči i već vidim sebe kako po užarenim ulicama ovog grada tražim jeftini smještaj. A naći jeftini smještaj u Makau ravno je jackpotu. Grad je pun hotela od 50-60 eura pa naviše po noćenju, a hostela osim ovog nema. Ali brzo dolazimo do rješenja. Prvu noć spavati ću u peterokrevetnoj spavaonici i to besplatno zbog njihove greške, a ostale dvije noći u jednokrevetnoj sobi za MOP 100 po noćenju. Prihvaćam. Iako je spavaonica poput krletke, tu je čisti krevet i klima. Hostel ima svega tri sobe: jednu spavaonicu i dvije dvokrevetne sobe, a zajednička je kupaonica te kuhinja. Gostima je na raspolaganju i kompjuter s besplatnim internetom.
Predvečer odlučujem otići u laganu šetnju gradom. Glavni gradski trg Praca do Senado nalazi se na samo pet minuta hoda od hostela. Razlika između Hong Konga i Makaa odmah se primjećuje – puno manje ljudi, mirnija atmosfera te još snažniji dojam da si jednom nogom u Europi. A Europa je zapravo jako daleko... Na trenutke zaboravljam da sam u Aziji. Ali vjerujte mi, nije teško u Makau zaboraviti da si u Aziji. Portugalci su ovdje obavili puno bolje svoj posao od Engleza u Hong Kongu. Osim kineskih znakova i puno Kineza na ulici, grad je veoma europski, veoma mediteranski. Kockicama popločene ulice, mnogo katoličkih crkvi i ostalih «europskih» zgrada u baroknom i klasicističkom stilu 17., 18. i 19. stoljeća, iznutra mnoge ukrašene portugalskim azulejo keramičkim pločicama. Službeni jezik je uz kantonski i portugalski i sve je dvojezično, odnosno čak i trojezično jer se ovim jezicima dodaje često i engleski. Ljudi, od prodavača u trgovinama i službenika u turističkim uredima do običnih prolaznika, odlično govore engleski jezik, a vjerovatno i portugalski. Makao bi se skoro pa lako mogao smjestiti u Portugal. Grad je danas u potpunosti okrenut turizmu. Ovaj je prostor naseljen još prije 4000 godina, a prvi njegovi stanovnici bili su prije svega ribari, a zatim lovci, poljoprivrednici i stočari. Ribarstvo je ostalo glavnom ekonomskom granom Makaa sve do 50-tih godina prošlog stoljeća kada sve više prodire turizam, high-tech industrija te casino zabava. Makao je danas ovakav kakav jest zahvaljujući Portugalcima koji su sa svojim karavelama u potrazi za čajem, začinima, svilom, biserima i keramikom došli do obala Južnokineskog mora još početkom 16. stoljeća, a sredinom istog stoljeća naselili današnji Makao. Stoljećima je Makao bio veza između Istoka i Zapada. Ali od sredine 19. stoljeća nakon Opijumskih ratova i početka britanske nazočnosti u Hong Kongu, važnost Makaa kao spone dva svijeta, dvije civilizacije, počinje opadati u korist Hong Konga. Ipak, Portugalci su ostali u Makau do 20. prosinca 1999. godine, kada je, dvije godine nakon Hong Konga, i Makao vraćen Kini te je pod motom «Jedna zemlja, dva sistema» i ovdje uspostavljeno Posebno administrativno područje. Po kinesko-portugalskom ugovoru Makao se ne smije mijenjati sljedećih 50 godina i uživa izrazito visok stupanj autonomije.
Već mi se sviđa sićušni Makao sa svega 28 km2 površine i oko 500.000 stanovnika. Imam dojam da će me nakon sutrašnjeg razgleda oduševiti još više. Još uvijek se jako dobro sjećam prošlogodišnje Mendoze u Argentini i kako sam se ugodno ondje osjećao. Je li Makao moja ovogodišnja Mendoza? Mislim da jest. Ali nećemo brzati sa zaključcima. Ostaje sutra...
Večeram u jednom od mnogobrojnih kineskih restorana. I opet, za razliku od Japana i Hong Konga, svi govore engleski. Na stolu je čak i iscrpan jelovnik na engleskom. Pri odlasku na put sjećam se ironičnih riječi moje prijateljice Kaje: «Pazi da tamo probaš sve živine!» Već me poznaje... Okusa poput patke, pečeni golub s čipsom je bio odličan izbor. Tu je i lokalno Macau pivo u boci od 650ml. Slično je našima, ali osjećam da me malo udarilo. Piše da ima 5% alkohola. I na kraju račun od samo MOP 46.
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:05 sati.