Marketing
Kryptonite
Nedavno sam ponovo riješavala neki lanac sreće, koji sam prvi put riješavala još... davno... I dakle, neko pitanje bilo sad da stavim jedno ime, i ja stavila Tetkicu, malo kasnije da stavim neku pjesmu, i ja stavila Kryptonite (dobro, to je dost skraćena verzija). Kasnije vidjela da bi Kryptonite trebo opisivat moj odnos s Tetkicom. A ja kažem, istina. Pogotovo ovi stihovi: "You stumbled in and bumped your head,
If not for me then you'd be dead
I'll get you up and put you back on solid ground".
Kad smo mi Tetkicu prvi put upoznali, on nije imao ni samopouzdanja previše. Bio je sav zbunjen. I dobar. I kad smo dan kasnije prvi put izašli s njegovim prijateljima, ali bez njega, oni su počeli pričat kako je on tetkica, i razne druge slične stvari. A kad sam moju prijateljicu koja ide s njim u školu pitala o njemu, ona je rekla isto da je on prava tetkica. Kasnije smo se i mi u to uvjerili. Nakon nekog vremena druženja s nama, on je valjda povratio samopouzdanje, po mom mišljenju malo previše, više se uzoholio i umislio. Ja nakon dva tjedna više u njemu nisam mogla prepoznat onu osobu koju sam ja upoznala dva tjedna ranije, i moram priznat da mi se onaj prvi više sviđao, koliko god je bio zbunjen i smotan i... tetkica... Jer on je ostao tetkica, ali je uz to bio i umišljen. On se je jednoj curi iz našeg društva sviđao, i to je skužio, i vjerojatno je upravo to razlog što se on TOLIKO uzoholio. Obilo mu se u glavu. Vjerujte da je. Trebalo mu je samopouzdanja, dosta samopouzdanja, i bome je dobio samopouzdanja, previše. (opet se ponavljam) Dobio je što je tražio, i nas više nije čuo (vidio je). Spasili smo ga od totalne propasti, ali mislim da smo mu nakon toga više zla nego dobra uzrokovali, nažalost. Ja mislim najviše kad smo prekinuli svaki kontakt s njim. Kad smo mi s njim ponovo počeli kolko-tolko razgovarat (vratili se na razinu pozdravljanja na ulici), tek smo onda shvatili koliko se promjenio (bar ja). Tužno je sve to... A da njegovi "prijatelji" još nisu promjenili mišljenje o njemu pokazuje to što se ispod "Tetkica" napisanog pred tjedan dana u parku ispred njegove zgrade, u pijesku, dan kasnije pojavilo i "Da!". A žao mi ga je. A šta ćeš. (bome se ponavljam... Nadam se ne previše!)
Ljubim vas i pozdrazi do slijedećeg puta!!! 
Drž'te se!
Kate(y)
Post je objavljen 11.11.2006. u 12:00 sati.