11112006
Tu sam na staroj adresi, okolica se dnevno mijenja, ptice u krosnjama luduju. Pogled kroz prozor ne nudi mi bogzna sto, prekoputa, skoro pa na skok udaljena, oronula zgrada iz onih dana kada su svi htjeli zivjeti pod neonskim svjetlom pa ga danas imaju. Gledam u njihove kuhinjske prozore koji ozive tri puta tijekom dana, uvijek u isto vrijeme, na pozornicu ulazi muskarac u bijelom trvezu, mlada zena u shlafroku, instaliraju se na sceni i za padelom crpe svoje dnevne kolicine plina, na prizemlju zamagljeni obris muskarca pod tusem i gnjevna zena koja je vec danima zabrinjavajuce van sebe, lupa na vrata iza kojih se skriva muski glas. Psi, djeca, ljudi, macke, zene, mobiteli, prijatelji, alarmi, busenja, eksplozije, cucanje (tvrdo c, npr. cocmani), sunce daleko, ulica u susjednom toku, Stabla izmedju nas. Ptice i dalje.
Ponekad mi dodje pa skocim na najblizu granu i prebacim se do jednog od prozora, udjem i s unutrasnje mracne strane, promatram sebe prekoputa.
Vrti, prebacuje, izbacuje viskove, donosi, pa opet odnosi. Napokon je ulovila ritam, vidim. Izgleda da su joj biljke koje je zasadila pokazale sto treba. Na prozoru uzgaja bosiljak i majcinu dusicu. Ponekad u jelo ubaci list bosiljka, al sve rijedje jer joj je zao. Prica s njima, a posebno s majcinom dusicom koja se kao i ona, u zemlji nepoznatog sastava, bori za opstanak. Cetiri izdanka, za svaku godinu po jedan. U istoj zdjeli proklijala je još jedna biljka, dusica je, ali nece biti majcina, pusta je da raste iako ne zna otkud je doslo to sjeme i u sto ce izrasti. Ponekad je gledam kako sjedi i pusta vrijeme da ju uci, ponekad je nema pa se opet vrati, na danjem svjetlu vidim joj lice, dva tri lista koja zudno zedno zarno (tvrdo z-ovlje npr. zuzi jelinek) upijaju sunce. Nasmijem se tada u sebi jer znam da zna da se iza velike svjetlosti nalazi isto toliki mrak koji plese plesove potpuno lisene pojavnosti. Stogod s time...
No eto vam veliki Hello from Nanjing. Osvajam ga polako, vrata po vrata, metar po metar zidina, cigla na ciglu, zbuka, kacavide, vrece s pijeskom, strasila i pagode u polju, macole, tikve, logaritmi, svi smo tu, jedino me jos brine Qilin jer rekao je doci, ali pod jednim uvjetom. Qilin, cuvar ulaza u grad je stvarno cool tip, nesto između lava, tigra, majmuna i ludog ratnika covjeka, a mislim da sam mu vidjela krila. Kinezi su si napravili dvojicu, jednog su isklesali u kamenu i tako mu dali cvrstocu, drugog su zalili olovom i sad nema kamo pa su ih postavili na ulaze u grad koji su doslovno ulazi (ili tzv. ulazovi, imenica u mnozini) unutar zidina. Nekada potpuno opasan zidinama, danas je Nanjing i dalje vecim dijelom unutar tih mozebit istih zidova, a ostala su i mnogobrojna vrata koja su u biti velike kule u koje se moglo smjestiti na tisuce vojnika i njihovih konja. Ja zivim u susjedstvu jednih vratiju i vec sam primjetila da mi zubi rastu. Grivu redovito rascesljavam. Qilin, da, rekao je da ce glavom i bradom doci kada na svijetu bude bilo u postotku vise mira nego nemira, pa ja sad cekam.
Jucer navecer je iznad nas proletjelo jato nekih velikih bijelih ptica, pomislila sam eto ga. Stajala sam na skolskom igralistu koje je okruzeno visokim nebodernim zgradama s mudrostima ispisanim zarkim florescentnim slovovljem, vrli mladi i stari koracali su, skakutali i razapinjali se u mraku, nebo je u trenutku postalo bijelo. Kad sam pogledala gore ucinilo mi se kao da sam umjesto ociju dobila jedno veliko uho koje me je spojilo direktno na njih jer cula sam samo njihove kraktaje na mozda tisucu mia iznad nas, ma cijela je scena bila predobra da bi u nju jos uletio i Qilin. A Qilina su tek sastavljali u kamp kucici koja je razmazenim zvijezdama sluzila kao prostorija za in i de toksikaciju. Tako je Ridley morao par puta ponavljati scenu, na sveopce negodovanje ptica koje nije bilo lako nagovoriti na konstantne prelete, pogotovo što im skrti Scott nije htio platit marendu. Kineska ekipa nije uopce razumijela o cemu se tu radi pa je i to morao rjesavat i vec je postajao pomalo nervozan, a jos su mu za prevodioca dali valjda jedinog ogromnog kineza u zemlji cija se glava konstantno nalazila u kadru, a koji je u biti baratao svim jezicima svijeta osim engleskim pa se Ridley olaksao tenzije tako sto je usputno sutnuo nesretnog tek sastavljenog Qilina nogom u celo, tamo gdje mu se griva spaja s ceonom borom pa je nakon toga zajapureni i pomalo osakaceni Qilin izjurio sa seta. Njegov menadzer je javio da se nas gate keeper definitivno nadurio i ako zele da se vrati, Ridley mu mora obecat da ga vise nikad nece tuc. Unatoc svemu, snimalo se i dalje, ptice su letjele po ne znam koji put i ludile u zraku, radile neke cudne formacije koje nisu svojstvene pticama, Ridley je visio na mobitelu, lutkari heftalicom spajali boru s Qilinovom grivom, a veliki kinez je pricao korejski ekipi koja se sastojala od dvije ruskinje na privremenom radu u kini, jedne hrvatkice patkice, jednog pospanog meksikanca i nekog zubatog tipa s barbadosa kojem je praprapradjed na pocetku jednog od stoljeca izradjivao kanue za nacionalni istrazivacki komitet i jednom cak od milja pljunuo onog momka Darwina. Dok se sve to desavalo, Harrison F. je hladnokrvno srkao kineski kafei i cesao se drvenom rucicom po ledjima.
Pa se sad pitajmo sanjaju li elektricne ovce elektricne snove. Ili jesam li ja elektricna ovca koja sanja da je tikvica ili elektricni san koji sanja da friga tikvice...
Li Bai je jos davno ispjevao pjesam u stilu *sve su ptice odletjele visoko* i moze to sad izgledat potpuno bez veze i van konteksta, ali ako pretpostavimo da jato bijelih velikih ptica predskazuje dolazak Qilina, a ako su vec odletjele a njega jos nema, to moze znaciti jedino da je Li Bai u to vrijeme stoposto kontaktirao s pravim vratarom Qilinom i napijao se s njim svakodnevno pa su obojica zavrsili u nekakvoj sumnjivoj gostionici iz koje im se vise nije dalo van. Onda je Li Baiu palo na pamet da napise nesto za sto je znao da ce se citati stoljecima, a usput rijesiti Qilina obaveze spustanja medju danasnje ljude, a sto ce biti u biti jedna velika notorna laz. I tako je nastalo sve su ptice odletjele visoko, ukratko, ostavite nadu. Lazljivi pijani kinez. Ptice su tu. Iako su i Ridley i korzikanci i glavati Kinez i Harrison i sam Li Bai i kukuruzna psenica odavno odletjeli, vrlo vrlo visoko. Qilina se jos ceka.
Kako ono, judi moji ca mi je lipo..., muci me jedino jedna jedina jedna stvar. U stvari dvije. Prva je ta da su mi kinezi rekli da ako zelim biti zensko ne mogu se zvati leteca lin jer ko je vidio letecu zenu i to još iznad sume (lin, jeli). Vjestice zaboravite, one postoje samo u pricama i ja nisam ta. Ne. Kad malo bolje razmislim, to ima smisla. Uglavnom su muskarci ti koje njihove vjecno budne zene najcesce silom skidaju sa stabala, barem je to tako ovdje na delekom istoku. Ono malo vremena sta imaju, muskarci vole trosit uspuzavajuci se uz stabla pa ostaju gore i skacu s jedne krosnje na drugu sve dok im sefice ne pokvare zabavu. A zabava im je prava jer se nakon nje njihove bijele kosulje toliko umazu da niti Ariel ne pomaze. Onda se ispod stabala skupi pozamasno krdo zena koje nikako nisu letece, one su uglavnom biserne kraljice ili mirisni cvjetovi cvrstog korijenja koje najvise vole raspravljati o andjelu arielu sve u isti glas. Kad se zasite ariela svaka sa po jednom bambusovom kukom u njeznoj joj rucici, jednim uvjezbanim pokretom dohvati svog nestaska. E zato su Ikar i onaj drugi Dedal i da Vinci, gospoda Wright, Grunf htjeli...., pa vidi sirotog Neila on je morao skroz do...... Da, to ide toliko daleko da su analogije toliko zabavne da bi sad mogla satima o tome. Najveci svjetski izumi, ideje, uzvisenja, mozgovine, proizasli su iz jedne jedine potrebe tih letecih momaka, a ta je: cim dalje i ucinkovitije, sto ce reci na dugo vrijeme, ako ne i zavavik, pobjeci od vlastite zene i njene bambusove kuke. Izmisliti bilo kakav stroj, parni, elektricni, raketni, mlazni teorem, svemir, jedrenjake (sta se ne kaze da je zena nesreca na brodu?), slusalice za usi, kemijski spoj, vatu, religiju, borilacku vjestinu, celibat, nesto bilo sto ce barem za kojih sat vremena produziti igru u krosnjama, a zadrzati sefice na tlu. Neki idu u totalnu krajnost pa recimo izmisle barut, sibice i lomacu ili se pocnu igrat atomima pa se onda desi kolektivno ubijanje ocajnih muzeva. Vjerojatno ova teorija ne drzi toplu vodu, hladnu mozda da, a jedan je razlog sto sam, usprkos nestasnom imenu, zena pa, iako ne volim u sjeni stabala pricati o andjelu arielu i polako gubim vjestinu baratanja bambusovom kukom, ponekad mi se sluci ispod debla sjesti.... Ali ime ne dam pa makar to znacilo da svakodnevno u isto vrijeme osjetim nevjerojatnu potrebu da se popnem na susjedni bor, sjednem na vrh i klatim nogicama u koledzicama i bijelim carapicama.
Druga stvar o kojoj necu duljiti je: zelim znati sto znaci Beam na engleskom nam hrvatskom, al ne onako odo oka nego za ista, sad ozbiljno govorim. Znate li, javite mi molim. Ako znači zbuka (tvrdo z, npr. zulj) onda se sutra vracam doma. Al ovaj put s Qilinom pa da i rijecani dobiju svog vratiju cuvara. Mozebit se on i Vid sprijatelje. Ma da mi je vidit da se primorac sprijatelji s celestialnim bicem....
Post je objavljen 11.11.2006. u 08:33 sati.