Moram vam na brzinu ispričati super smiješnu foru od jutros. Dođem na bus. Vrata zatvorena. Vozača nema. Ljudi u busu zatvoreni. Ostali vani na hladonoći, čekamo i pizdimo. Kuham, kipim, sve ću mu sasut u facu. Ako me zatraži mjesečnu, poslat ću ga u pizdu materinu...
A onda pogled preko. Stoji cura pred Konzumo, a oko nje skakuću dva psa lutalice. Provjereno. Kad odjednom, žuću ju počne njuškati. Zavlači njuškicu pod jaknu, a onda se sve ko nešta brani. A on se sve više i više umiljava. Onda krene i drugi. Onda žućo jače skoči, crni skoči na njega jer se hoće poševiti. Cura se ne može odlučiti je li joj neugodno ili se želi poigrati sa psima. Počne ih milovati po glavi, ali joj je ujedno i neugodno. Ja umirem od smijeha i kontam da svi ljudi oko mene nemaju pojma čemu se smijem. Psi već odvratno skaču po curi, ali ništa opasno ili da bi ju ozlijedili. Cura se brani, pokušava ih maknuti rukom, odmiče se od njih, a oni... k'o poludjeli. Nakon duge borbe, ulazi u Konzum. Psi ju nisu pratili. Valjda znaju da tamo ne smiju. Vozač je došao, a ja sam bila super raspoložena. Pristojno sam ga pozdravila i nastavila uživati u jutru.
Kako Bog zna što u kojem trenutku treba napraviti.
Post je objavljen 10.11.2006. u 19:13 sati.