/Još se ponekad sjetim
i samo u polusnu poželim premotati neki sretniji film.../
Trčala sam za šarenim snovima
oni su mi za sobom ostavljali voćne bombone,
tako da ih jednom uspijem uhvatiti...
jer drugačije ne bi bilo zabavno,
izgubili bi se u magli nedovršenih riječi i postupaka
a ja nikada ne bi naučila sanjati...
/Jučer sam se zaljubila u male stvari
a one su odjednom postajale velike/
Crtam osmijeh na licu i stavljam ga u ruke nedefiniranim osobama,
u nadi da će se jednom vratiti,
onda ću se nasmijati onako za pravo
i reći da je svejedno...jednom
/Još se ponekad sjetim
i samo u polusnu poželim premotati neki sretniji film...
kad je naš završio tako tužno/
Post je objavljen 09.11.2006. u 18:01 sati.