Od svega što možete vježbati vezano za sviranje gitare, vježbanje sluha najviše će vam se isplatiti. Ne samo da ćete moći naučiti pjesme (i sve bitne detalje koji se u njima nalaze) bez pomaganja tablaturama, nego ćete s lakoćom moći stvarati vlastitu glazbu. Sve što vam svira "u glavi" bez problema ćete prenositi na gitaru – u tom trenutku nitko neće biti sretniji od vas.
Kako početi?
Krenut ćemo s općenitim vježbama za sluh. Kasnije ću vam objasniti neke praktične gitarističke metode.
Da bi svoj sluh doveli na višu razinu nužno je moći pjevati. Znam, većina vas se u ovom trenutku uplašila i pomislila nešto poput: "O ne, pa ja uopće nemam sluha", "Ne mogu ništa otpjevati, a da zvuči dobro", "Ja sam totalni antisluhist", "Skroz sam gluh" i slično. Sada dolaze spasonosne riječi: Sve takvo što vam je palo na pamet nije istina! Imate sluha, moći ćete pjevati i niste niti antisluhisti niti antitalenti. Svakome od vas sluh je na određenoj razini – nije na nuli. Treba ga samo znati razbuditi kako bi se mogao dalje razvijati.
Ako ste ikada probali pjevati pa vam nije išlo, to je bilo isključivo zbog toga što niste imali kontrolu nad vlastitim glasnicama, a ne zato što nemate sluha. Sada će se to promijeniti.
Gitaristi, uzmite svoj instrument u ruke i odsvirajte ton C koji se nalazi na trećem polju pete (A) žice, a gitaristice vi odsvirajte ton C na prvom polju druge (H) žice. Probajte taj ton sada i otpjevati. Ne morate se bojati da će vas netko čuti, jer u ovom slučaju ne trebate pjevati kao pravi pjevači. Samo tiho otpjevušite taj ton koristeći se nekim od samoglasnika ili slogovima na ili la, a možete koristiti i slova m ili n.
U slučaju da niste uspjeli - ništa zato, probajte ponovno. Ako opet niste pogodili ton – bez brige, dobro poslušajte (opušteno, bez naprezanja odnosno forsiranja uha) ton koji svirate i probajte ponovno. Ako i sada ne ide, gitaristi, probajte s nekim drugim tonom – npr. ton H na drugom polju pete žice, pa ton B na prvom polju, pa ton A – otvorena peta žica. Isprobajte i ton Cis na četvrtom polju pete žice i ton D na petom polju iste žice. Jedan od tih morao je upaliti jer se prosječna visina, odnosno dubina govornog muškog glasa kreće otprilike između tonova A (otvorena peta žica) i D (peto polje/peta žica, odnosno otvorena četvrta žica). Oni koji imaju iznimno dubok glas (što je vrlo rijetko) – basevi, neka probaju i dublje tonove sve do otvorene šeste žice. Gitaristice, vi isprobajte sve tonove od A na drugom polju treće (G) žice do E na devetom polju iste žice.
Nakon što ste učinili prvi korak, evo i prve vježbe.
Odaberite ton koji ste bez problema uspjeli otpjevati, svirajte ga i samo slušajte otprilike pola minute. Zatim stanite sa sviranjem, napravite pauzu od nekoliko sekundi i odmah potom zamislite ga u glavi kako svira (za to vrijeme ne smijete ga svirati na gitari). Nakon što ste ga zamislili u glavi kako svira otpjevajte ga (i dalje bez sviranja na gitari) i tek nakon što ste ga otpjevali provjerite na gitari je li bio točan. Isto ponovite i s drugim tonovima.
Ovom vježbom steći ćete veću kontrolu nad glasnicama i sve točnije pogađati tonove, ali ono što je još bitnije je da ćete se metodom zamišljanja tonova u glavi s vremenom naučiti pamtiti sve što slušate (to će posebno doći do izražaja kod primjene praktičnih gitarističkih metoda za razvijanje sluha). Isto tako ćete, kad vam iz čistog mira u glavi nešto počne svirati, to lako moći prenijeti na gitaru. Zapamtite, ovo je samo prvi korak kojeg morate dobro utvrditi. Kasnije ćete zbog njega puno lakše usvajati kompliciranije metode za vježbanje sluha.
Savjetujem vam da ovu vježbu ne preskačete i siguran sam da ćete svi uspjeti.
Branimir
Post je objavljen 09.01.2007. u 01:07 sati.