Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mayre

Marketing

Put na Machu Picchu

E tako smo se mi lijepo smjestili u vlakić, koji je, da napomenem, bio onaj skuplji jer jeftnijeg nisu imali, kao došli smo prekasno – a jedina razlika je panoramski prozor na vrhu skupljeg koji usput nije niš posebno.
Teta iz agencije nam je rekla da će nas naš vodič sam pronaći, a tako je i bilo. Na jednoj od stanica lik je uletio, skužio nas u hipu, nabrzaka promrmljao da se nađemo na zadnjoj stanici u holu i zbriso van, dakle, kako je taj čovjek došao do Machu Picchua, neznam, leteći možda? Al znam da će mi to ostati enigma. Možda se zakačio za vlak pa lepršao putem? A barem smo imali o čemu razglabat tijekom puta.
A nadasve prekrasnog krajolika, pogled na Cusco iz vlaka dok vlakić vozi čas naprijed čas nazad, jelte pametni ti Peruanci –tzv. zig zag pruga da se sa što manje puta vlakić popne uzbrdo, zgodno.
Al koliko tek ovdje ima siromašnih, iz vlakića se osim panorame grada lijepo da vidjeti kako ljudi žive. Bilo je oko 6 ujutro, maloj curici u lavoru ispred kuće braco pere kosu, svinje se slobodno šeću po zemljanoj ulici, poneka je privezana, blatnjavi psi na svakom koraku - ipak su oni gazde, kuće većinom građene od zemlje – ono zemlja u kalupe pa se dobi cigla, mozda se i termički obradi, djeluje otužno......a ja se nešto žalim na vlagu u stanu.........ne znam kad sam zadnji put vidjela naslikanu reklamu na zidu, možda poluoguljenu i izblijedljelu na nekoj prastaroj fasadi u Hrvatskoj, al bome ovdje je to normalno, mislim ono, Coca cola ima cijeli zid ofarban u crveno. I tak. Da se razmemo, ovo je siromašan dio grada, ljudi koji žive na rubovima grada, uzbrdo, a i dalje u unutrašnjost nije puno drugačije. Ipak ima neki šarm. Onaj peruanski, naravno.

Image141
Predgrađe Cusca

Vožnja vlakom traje 3h i 15min, ukupno 120 km pruge, na negdje 82 km može se nastaviti pješke, rezervirano samo za avanturiste, putem Inka – camino de los Incas – pa udri po poljskom putu 2 – 4 dana, uzbrdo i nizbrdo, prekrasne prirode i skrivenih ostataka građevine Inka, jedna od najjačih i ako ne i najtežih staza te vrste u svijetu, no, budimo realni, vlak je vlak, bus je bus, nisam ja kaskader!
Pogledom smo ispratili one hrabre avanturiste koje smo sretali putem redovito im mahnuvši – barem ja, jel – i zaključili kako fakat imaju muda, il su ludi, nešto od toga je.
Da ne zaboravim napomenuti, dobar dio puta pruga prati tok rijeke Urubambe, najveće kamenčine koje sam vidjela u jednoj rijeci, uživo.

Urubamba
Urubamba

Napokon smo stigli u pueblo Machu Picchu, i naravno, kiša. Ma znam da počinje kišna sezona al zaštooooo???????!!!!!!!!!!!!
Da bi stvar bila bolja, nit sam imala kišobran, nit kapuljaču, al smo zato u duhu ostalih turista kupili plastični pončo sa kapuljačom protiv kiše pa smo svi lijepo izgledali ko gomila šarenih budala raštrkanih okolo. Pametno.
Našli mi vodiča, ukrcali se u bus, još 20 min uzbrdo i konačno iskrcaj ispred vrata čudesnog grada. Nas vodič Darwin nam je pričao na engleskom i čak je bio vrlo zanimljiv s čime su se složili i moji supatici i ipak odustali od ideje da nakon 2 drveta i 3 kamena pobjegnu u obližnji restač i tamo me pričekaju.
Gospon Darwin je Peruanac. Voli svoju zemlju i ostavštinu, Priča engleski, ipak je akademski obrazovan, profesor. Proučavanju i istraživanju Machu Picchua posvetio je dobar dio svog života pa nje ni čudo da nam je mogao pružiti svježe informacije iz prve ruke.
O Machu Pichuu postoji mnogo zabluda, prva je da je taj grad bio mjesto za odmor glavešina Inka, ili da je to bila vojna tvrđava. E pa nije.

Machu Picchu
Mistični grad Inka

Machu Picchu je prije svega bio i jest i bit će svetište Inka. Smatraju ga najvažnijim svetim mjestom Anda. Još jednim svjetskim čudom. Ne samo skupom ruševina i arheoloških ostataka.
Grad je bio religijski centar prvog reda, astronomski centar gdje su znanstvenici Inka u svojim opservatorijima proučavali svemir, sveučilišni kao i politički centar. Za Inke, taj je grad predstavljao i objedinjavao sve. Zato je toliko bilo bitno zaštititi ga.
Kako su Španjolci haračili i uništavali carstvo Inka, tako su, svjesni opasnosti, Inke napustili grad, porušili puteve Inka koji su vodili do grada ne bi li ga tako sačuvali od Španjolaca.
Dalje su se povukli u grad Vilicabamba dublje u prašumu koje je bilo zadnje utočište Inka. Nakon 37 godina ratovanja, Španjolci su uhvatili zadnjeg vladara Inka - Tupac Amaru- 1572 i time su zatrli vladajuću klasu Inka.
Machu Picchu je ostao sakriven u Andama prekriven prašumskim raslinjem koje će grad sačuvati od Španjolaca i ostati svjedočanstvo kulture Inka za kasnije generacije.
Aj falaBogu kažem ja. Pametni ti Inke bili.

Sve što nam je gospon Darwin ispričao totalno me ostavilo bez daha a i saznanje da su ti ljudi toliko proniknuli u tajne prirode i razvili prema njoj duboko poštovanje pa su grad izgradili u skladu sa prirodom i sve u njemu ima svoju svrhu i smisao. Fascinantno, a? O gradu pišem sutra. Ili preksutra. Da ne pretjeram danas :-)


Post je objavljen 09.11.2006. u 03:34 sati.