Marketing
AGENCIJA ZA...MA ŠTO BILO!
Evo obećanoga.
Dakle, petak popodne, poštar kaže, teta, stig'o telegram...A u pismu piše:
"Poštovana....pozivate se...u ponedjeljak u 11....u svezi Vašeg podneska...u školi..."
No, krasno. A taman sam se opustila misleć kako i opet nitko neće reagirati.
I nije da mi je bilo svejedno. Piskarati podneske, blogove, molbe, prigovore i ostalo, nešto je sasvim drugo od javnog istupa, a naročito kad si "sam protiv svih", k tome nikad nisi prisustvovao tako nečem sličnom.
Ma, napravila sam ja sebi nekakav dnevni red, pače redosljed iznošenja činjenica po važnosti - gledano iz mog ugla - i skupilo se, bogme, tu nekih desetak točaka. Pa sam malo kratila, pa postavljala prioritete, pročišćavala, dodavala, oduzimala...
I eto mene, naravno, već tri sata ranije u gradu. Skupljam posljednje informacije. Dolazim do zaključka da zapravo uopće ne znam što radim, jer mi, na koncu, nitko nikada nije ni rekao kako se to treba raditi. Ja sam kao neki predstavnik roditelja, a nemam uopće pojma ni o čemu što je vezano za to.
A baš super, malo me i trema uhvatila, no kad sam se rukovala sa gospodinom iz Agencije za odgoj i obrazovanje i kad sam shvatila da je blijed, a da mu je ruka hladno-znojna (fuj!), nekako mi je bilo lakše.
I, naravno, sve je krenulo mimo plana i naopačke.
Bilo nas je, ovako: glavni ravnatelj, voditelj naše škole, pedagoginja, psihologinja, gospodin i gospođa iz Agencije, i moja malenkost, naravno. Gospođa iz agencije, na moju sreću, nekada je radila kao pedagog u našoj školi, ajde, bar nešto.
I onda fijasko.
Nitko od nas praktički nije znao zašto je ovdje. Svi smo dobili vrijeme sastanka, ali bez naznaka o čemu se radi. Ravnatelj je prije nekog vremena imao čast telefonski čuti moj ponesak, nisu mu poslali papir, niti mail, ništa, niti golubom pismonošom, prezahtjevno je. Siroti čovjek shvatio je da se radi o problemu Roma, pa je nadugačko i naširoko opisao što i kako se radi da bi se isti socijalizirali...Štono bi se reklo, pucanj u prazno, na sramotu, ne njegovu, nego nekog drugog.
E, onda se gospodin Agencija uhvatio čitanja mojih podnesaka, prepiske sa Inspekcijom za odgoj i obrazovanje, gdje sam navela da me kao roditelja ali i kao građanina ove zajednice čisto strah za sigurnost djece u školi, za pojavu sve češćih oblika agresije i nasilja...blablabla...
I onda, tajac.Razmišljanje.
Pa, hajde, gospođo, recite što imate.
I rekla je gospođa što je imala za reći, vremenom se to pretvorilo u prepucavanje između mene i voditelja škole, koji se i opet osjetio uvrijeđenim i ugroženim, jer ipak, "on vodi 6 aktivnosti", "on je učinio sve da se popravi krov škole", "i samo vi pričajte i tračajte, gospođo".
E, da, gospođa je inače poznata kao glavna tračerica u široj okolini, zahvaljujući izvanrednom stanju memorije, nije u stanju zapamtiti ni što je jučer kuhala, a kamo li što je negdje čula. No, upravo je to tračanje, začinjeno zataškanim ili prikrivenim poluinformacijama, jedan je od glavnih razloga zašto ljudi nemaju povjerenja u ovu odgojno obrazovnu ustanovu, s naglaskom na odgojno
Nakon toga, dotakli smo se točke koja je pokazala svu organizaciju škole.
Netko je bio pametan pa pitao da li je meni, kao predstavniku roditelja, netko ikada rekao što je to što ja moram raditi, koga i kada kontaktirati, kako organizirati sastanke? Ne, nikada, a osim toga, po onome što su mi rekli, ja sam trebala biti ta koja bi povremeno bila pozivana na nekakve sastanke.
Osim toga, na prvim godišnjim roditeljskim sastancima uvijek se biraju predstavnici za Vijeće roditelja, uz napomenu da je to i onako samo formalnost!?Pa kako se tada javi bilo tko samo da bi se upisalo ime, nije čudno što u tom Vijeću postoje ljudi koji uopće ne znaju što su ili nemaju afiniteta za ovakav rad. A nisu krivi.
Normalno, Zakon je zadovoljen. Formalnost.
I, naravno, kako ta formalnost funkcionira, vidi se po tome da su mi na samom sastanku morali objašnjavati razliku između Inspekcije odgojno obrazovnog sustava i Agencije za odgoj i obrazovanje.
Dakle, koliko sam ja shvatila, a neka me isprave oni koji znaju više:
Inspekcija je ta koja kontrolira kako se u školama provode zakoni, dakle da li svaka stavka koja piše u Zakonu odgovara zatečenom stanju. Drugim riječima, ako papiri zadovoljavaju formu, što se Inspekcije tiče sve je OK. Ma, divota jedna!
Agencija za odgoj i obrazovanje je, pak, tijelo koje reagira po naputku Inspekcije ili pak po predstavkama roditelja, ovakvih nadobudnih, kao ja.Oni po takvim pozivima dolaze u školu, odslušaju što treba i ne treba, pa nastoje smiriti duhove i savjetovati zaraćene strane kako da se dalje ponašaju. Medijatori, rekla bih ja.
Ipak, Agencija ne može ništa drugo osim savjetovati, nema ovlasti mijenjati nešto ili nekoga pozivati na odgovornost.
Možda baš zato ljudi u njoj, ako su svi kao ovo dvoje koji su bili nazočni, rade toliko i tako kao što rade, a očito je da daju sve od sebe.
Ma, zapravo, ne znam koliko je uputno pisati detalje, jer, shvatit će svatko, bolje je neke stvari ostaviti tamo gdje jesu.Mogu reći da sam dobila podršku i djelatnika škole i ljudi iz Agencije, mada je na momente izgledalo da je sve bespredmetno. Mogu reći i to da sam pokrenula nešto što je trebalo mnogo ranije, pa kad sam već doma preko zime, 'ajde da to vrijeme korisno provedem. Pa neka se od deset stavki barem i jedna malo promijeni, bit ću sretna.
Recimo, da za prvu ruku konačno odrede do kuda je granica školskog prostora.
Pa djeca koja dolaze na popodnevne aktivnosti neće biti u opasnosti od neki dan viđenog mamlaza koji jurca autom po školskom dvorištu, a nakon toga ispucava rakete u zrak iz one ogromne pištoljčine, natežući se oko tog pištolja sa još dvojicom iste klase...
A Božić je još daleko...
***
I baš me zabavlja stavljati slike, ovo što ide nema veze sa postom, ali meni je, tako, oku drago...
...to sam bila u Lovranu neki dan...
...nekad smo se jako dobro znali zabavit ovdje...
...i zapit na ribarskim noćima...
...e, a danas to izgleda ovako...i to po isključivo danjem svjetlu...i još jedno i fali...:)))
Post je objavljen 08.11.2006. u 16:31 sati.