Ušla je u sobu i zatvorila vrata. Jedini izvor svijetlosti je dopirao s mobitela koji je davao znak da je punjenje u tijeku. Opustila se na krevetu i legla na bok. Gledajući kroz zamagljeni prozor uhvatio ju je strah. Pokušala se othrvati neizvjesnosti i nekim riječima. Pomislila je čak i na: Farewell, dakle! i na Never more! i na Let it be…
Pomislila je kako je bolje zaspati i ne razmišljati. Strah nije bio neopravdan, ali postojalo je još načina kako smiriti misli… Možda je i za ovo bilo prerano.
Tražila je spokoj i vraćanje vremena koje nikako nije željela vratiti. Kako možeš zaustaviti sat, a očekivati da će vrijeme i dalje teći? Možeš li vratiti osjećaje? Praviti se da se nije dogodilo?
Jednom je molila samo jedan trenutak s njim i obećala da više neće ništa moliti. Nakon toga tražila je dan i „nikada više ništa“. Molila ga je da joj samo jednom obeća. Da joj obeća samo jednu stvar i da neće morati ništa više obećati. On to ne zna. On ne zna da će morati obećati… iako dobro zna da obećanje ne znači nužno i održavanje obećanog. Neke želje ne možeš ispuniti. Neka obećanja ostvariti. Neke trenutke proživjeti. Neke snove prosanjati. Neki ljudi ne smiju se sresti…
I da je mogla, da je bio tu, da su to bili isti životi, isprepleteni, molila bih ga da joj obeća:
-da će je ujutro poljubiti prije nego ode na posao
-da će joj dozvoliti da mu sveže kravatu
-da će je uvijek zagrliti pred spavanje
-da će joj uvijek dodirnuti ruku kada se igra s njegovim mobitelom
-da neće spuštati pogled čak ni onda kada ona ne može zadržati svoj
-da će se nasmijati potajno na neku sitnicu i da će znati na što je mislio
-da će joj bez riječi moći u svakom trenutku pokazati koliko mu je stalo
-da će je uvjeriti da može i da samo nastavi
-da će joj pokazati da nije tako teško i bolno kako se čini
-da će osjetiti da i kada je sama da je on pored nje
-da ipak neće zaspati napuštenog dlana
-da će se probuditi pored njega i uvući se u njegov krevet
-da će je uvijek nasmijavati
-da će obrisati suze
-da će jednog dana sjediti zajedno na jutarnjoj kavi i čitati novine
-da neće htjeti mijenjati svoj život dok je uz njega
-da će dijeliti i dobro i loše, sve probleme i svu sreću
-da će je podići s poda kada se posklizne jer je pao snijeg
-da će je baciti u snijeg, leći pored nje i ljubiti je
-da će danje svijetlo biti na njihovoj strani
-da će sve proživjeti zajedno
-da će rukom prelaziti po prvim borama
-da će mu uvijek moći položiti ruku na vrat
-da će vrijeme hodati paralelno s njima
Tražila sam je da mi obeća kako nikada neće očekivati ispunjenje obećanja, nego pomirenje i povremeni osmijeh.
Možda i uspije. Pričat ću vam jednom….
Post je objavljen 07.11.2006. u 15:30 sati.