Iako je prvotni plan danas bio posjetiti dvorac Himeji, otprilike sat i pol vremena vožnje vlakom od Osake, odlučili smo ga preskočiti i radije ostati odmarati se u Osaki. Ovo nam je zadnji dan u Japanu i želimo ga provesti u miru, u laganoj šetnji, a ne u luđačkoj jurnjavi po jednom od japanskih dvoraca, pa bio on i pod zaštitom UNESCO-a. Sutra iz Osaka Kansai International Airport, drugog po veličini aerodroma u Japanu (nakon tokijske Narite), Orhideja leti doma, a ja nastavljam svoju avanturu po Hong Kongu i Makau, Kini, Vijetnamu... Sutra ujutro letim za Hong Kong i ondje ću provesti dvije noći. Bit će mi teško oprostiti se od Orhideje. Već sam se naučio da mi netko nosi okolo fotografsku opremu i vodiče... Zezam se...
Jutro smo proveli u hotelu, izležavajući se u krevetu i surfajući na internetu, a poslijepodne smo odlučili malo prošetati po južnom centru Osake, Nambi (Minami). I opet sve isto: shopping centri, hoteli, restorani i naravno McDonaldsi. Ali zato banke ni na vidiku. Odnosno, banke koja mijenja stranu valutu. Ostao sam bez para i trebao sam promijeniti dolare u jene, ali to se pretvorilo u gotovo nemoguću misiju. U Japanu velika većina banaka ne mijenja stranu valutu, mjenjačnica nema (osim na aerodromima), a pronaći baš onu poslovnicu koja ima i mjenjačnicu strane valute je u Japanu kao tražiti iglu u plastu sijena. Ulice su slabo označene, a od Japanaca uglavnom nitko ne govori engleski (putujem godinama i još nikada nisam upoznao narod koji je toliko nesposoban ili nezainteresiran naučiti strane jezike) i lako se može dogoditi da se, kao mi danas, vrtiš okolo naokolo dva sata po Osaki. I deset puta prođeš pokraj iste stvari, a nikako pokraj banke. Kad sam konačno pronašao banku, htio sam do besvijesti izljubiti bankovnu službenicu. Ali nisam. Orhideja bi mogla biti ljubomorna.
I tako, Japan je gotov. Na redu su nove bitke s novim pobjedama i porazima. Kada sada sagledam prethodnih 12 dana u Japanu, zadovoljan sam. Ali 12 dana je točno onoliko koliko bih izdržao u ovoj zemlji. Već su i Orhideji i meni Japanci pomalo postali preteški, užasno su svi ljubazni, uvijek spremni pomoći, ali nakon toliko dana reda i mira, fali ti da ti netko na ulici opsuje mater i pošalje te u onu stvar. Bilo je lijepo upoznati se s novom kulturom (koja je potpuno drugačija od naše) i vidjeti zemlju svih onih Japanaca koji su ove godine navalili na Hrvatsku. Slobodno mogu reći da ih sada puno bolje razumijem. Još uvijek ne posve, ali na dobrom sam putu. Ostavimo nešto i za sljedeći put...
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:08 sati.