Znanstveno istrazivanje podrucja brda Perun i zaseoka Trebisca kod Moscenica
SVETI PROSTOR STAROHRVATSKE MITOLOGIJE
Tijekom dvogodisnjeg znanstvenog istrazivanja dokazano je da je na prostoru oko brda Perun na juznim obroncima Ucke, neposredno iznad Moscenica, najstarije slavensko stanovnistvo istarskoga poluotoka i zapadnog Kvarnerskog primorja imalo svetiste svojega poganskog boga Peruna, velikog gromovnika.
Na prostoru oko brda Perun na juznim obroncima Ucke, neposredno iznad Moscenica, najstarije slavensko stanovnistvo istarskoga poluotoka i zapadnog Kvarnerskog primorja imalo je svetiste svojega poganskog boga Peruna, velikog gromovnika, sto je dokazano tijekom dvogodisnjeg znanstvenog istrazivanja spomenutog brda i zaseoka Trebisca u njegovom jugoistocnom podnozju, gdje bi uskoro trebala biti postavljena prva muzejska zbirka u Hrvata o staroslavenskoj mitologiji.
Katedra cakavskog sabora opcine Moscenicka Draga jos je 2004. godine zapocela prikupljati podatke o povijesti, stanovnistvu i obicajima zaselaka i kuca u kanjonu od Moscenicke Drage (sv.Petar) do Trebisca te na geografskoj karti oznacavati puteve i staze koji vode do tog neispitanog podrucja, a u suradnji s dr. sc. Tomom Vinscakom i skupinom studenata s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu provedeno je terensko istrazivanje toponima brda Perun i sela Trebisca u cijim se nazivima kriju tragovi pretkrscanskog
mitskog sadrzaja.
Terenska nastava
- Za toponime Perun, Voloski kuk i Trebisca iznad Moscenica oduvijek se znalo. Takoder se znalo da su ti toponimi vjerojatno ostaci iz vremena dok Slaveni/Hrvati jos nisu primili krscanstvo, tj. iz vremena doseljenja Hrvata na ove prostore i to od 6.do 8. stoljeca. U to vrijeme oni su imali kljucnu ulogu u starohrvatskome mitskome svjetonazoru. Do danasnjih dana na hrvatskome prostoru sacuvalo se vrlo malo toponima koji nam govore o pretkrscanskim poganskim vjerovanja prvih Slavena koji su naselili ove prostore. Osim ovih vec spomenutih javlja se Perun, Perunic, Perunsko, Zrnovnica juzno od Splita, poluotok Veles kraj Novog Vinodolskog i Mokosica kraj Dubrovnika, a postoje jos neki mikrotoponimi koji upucuju na pretkrscanska poganska vjerovanja. U vrijeme pokrstavanja Hrvata postupno su se napustali stari sakralni nazivi i ustupali svoje mjesto novim
krscanskima. Tamo na gorskim vrhuncima gdje su nekada bila svetista posvecena Perunu nastale su ranokrscanske crkvice posvecene sv. Iliji, Mihovilu, ili Jurju - pojasnjava dr. sc. Tomo Vinscak, docent na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Istrazivanje je potaknuo prof. Veseljko Velcic, predsjednik Katedre cakavskog sabora opcine Moscenicka Draga, koji je u listopadu 2004. godine predlozio da dr. sc. Vinscak u okviru terenske nastave sa studentima etnologije i kulturne antropologije provede preliminarno istrazivanje vezano uz toponime Perun i Trebisca te je vec u studenome skupina u kojoj su sudjelovali studenti i studentice Ivana Galetic, Romana Hansal, Ana Montan, Katarina Coha, Gordana Tihomirovic, Tibor Komar i Andrija Rubinic iz Moscenica obisla spomenuto podrucje.
Trenutak spoznaje
- Nase istrazivanje pratili su i snimatelji Hrvatske televizije te su za potrebe znanstvenog programa pod nazivom »Trenutak spoznaje« izradili film koji je nedugo zatim bio prikazan sirokoj gledalackoj javnosti. Kako bismo bili sto sigurniji da je posao kojega smo se prihvatili ispravan, obratili smo se za pomoc vodecim hrvatskim, austrijskim i slovenskim znanstvenicima iz podrucja jezikoslovlja, arheologije i etnologije - dodaje dr. sc. Vinscak.
Pozivu na suradnju odazvali su se akademici Radoslav Katicic, Petar Simunovic, Mislav Jezic, sveucilisni profesori Vitomir Belaj, Georg Holtzer iz Beca, Zmago Smitek i Lenart Skof iz Slovenije, ravnateljica Instituta za jezik i jezikoslovlje Dunja Brozovic Roncevic, arheolog Vladimir Sokol i ravnatelj Etnografskog muzeja u Zagrebu Damodar Frlan, da bi potom 18. i 19. svibnja 2005. pod vodstvom dr. sc. Vinscaka i uz pomoc domacih ljudi te Ivana Nine Rubinica organizirana prva znanstvena ekspedicija na Zaglav, Perun i Trebisca.
Obilaskom brda Perun, zaseoka Trebisca i podrucja oko tih mitologijskih toponima udaljenih 3,5 kilometara od M Paralele.
- Tijekom posljednjeg obilaska terena postala nam je zorno jasna zivotna vertikala gore-dolje (osnovni element u mitu o dvoboju gromovnika i zmije) stanovnika zaselaka Potocke (Moscenicke) drage, sa sezonskim (ljetnim) uzdigom stoke na pasnjake i svakodnevnim usponom seljaka na njive u Zaglavu i Dolu sa zapadne strane Peruna, sto vise odgovara alpskom stocarstvu koje je zabiljezeno i na Velebitu, nego transhumantnom koje su sa sobom donijeli Cici.
Pregled lokaliteta zvanih Trebisca (Gorenje i Dolenje) osporava pretpostavku (koju je inace vrlo uvjerljivo podastro becki prof. Georg Holzer u Moscenickom zborniku 3/2006) da je taj toponim nastao kao posljedica trijebljenja sume(krcenja) u vrijeme srednjovjekovne feudalne
kolonizacije sumskoga podrucja, a ne - kako se pomisljalo - od prasl. trjeba = »zrtva«. Ta su Trebisca, naime, vrlo strmi sumom obrasli obronci Ucke gdje je bilo kakvo krcenje, da bi se dobila obradiva zemlja, posve besmisleno. Osim toga, s njima su povezani i (presuseni) izvor, vododerina i dosta velika spilja, sto se uklapa u vec dobro poznatu scenografiju indoeuropskih svetih mjesta (primjerice, Delfi u Grckoj).
Naprijed spomenuti pregled Trebisca, kao i jasna paralela s lokalitetom Tribisca kod Zrnovnice istocno od Splita (isto pod vrhom zvanim Perun) meni govore da ce pri vrednovanju Trebisca nad moscenickim Potokom valjati jako ozbiljno razmisljati o njima kao starohrvatskom poganskom kultnom mjestu (mjesto zrtvovanja i, vjerojatno, proricanja) - naglasava prof. dr. sc. Belaj.
Suradnja s Javnom ustanovom »Park prirode Ucka«
Zaselak Trebisca je ostao ocuvan do danasnjih dana, sto moze zahvaliti smjestaju u sredini kanjona kojim je tekao potok prema moru, stvarajuci pred sobom jednu od najljepsih i najizrazitijih bujicinih udolina na podrucju Parka prirode Ucka. Stoga su, sukladno propisima o zastiti kulturnih dobara, Trebisca evidentirana kao nepokretno kulturno dobro-etnoloska bastina, a prijedlogom Prostornog plana zaselak je opisan kao »...napusteno selo planinskog tipa, izvanredno dobro sacuvano i iznimne ljepote krajolika, gdje je potrebno obnoviti most i mlin...«.
Zastita i uredenje kuce u kojoj bi trebao biti smjesten muzej i etnografska zbirka samo je jedan od ambicioznih projekata Katedre jer je s idejom zastite i valorizacije podrucja Trebisca te
prezentacije bogate tradicije ovoga kraja ostvaren kontakt s Javnom ustanovom »PPU« te je u planu i projekt »Povijesne staze Moscenicka draga - Trebisca - Perun« obnove, uredenja i oznacavanja poucnih staza.
Rekonstrukcija mita
Proslomjesecni uspon na Zaglav podno Peruna i spustanje povijesnom stazom do Trebisca predvodili su ing. Vinko Skalamera, clan predsjednistva Katedre te predsjednik lovackog
drustva »Perun« Frane Rudan, a grupa koja se probijala vrlo strmim i neprohodnim stazama pokusala se u mislima vratiti u vrijeme dolaska Hrvata na ove prostore i osjetiti svetost ovog prostora.
- Seleci se iz stare domovine u nove prostore Slaveni/Hrvati nosili su sa sobom materijalne predmete koji su im bili potrebni za zivot (uporabni alati, preslice, rala, jarmovi, kola, nosnje...), kao i sav duhovni svijet koji ukljucuje religijski svjetonazor, vjerovanja, kazivanja, obicaje i obrede. Uz vojne casnike imali su i one koji su se brinuli o duhovnome zivotu, neku vrstu druida, vraceva ili - najispravnije receno - zreci. Oni su u svojim glavama nosili cijelu mitsku sliku, vjerojatno u obliku nenapisanog mita. Mitska su se kazivanja znala napamet i penosila usmenim putem, a onaj koji je znao kazivati mit bio je vrlo cijenjen u zajednici jer je za zivot ljudi mit bio potreban koliko hrana i oganj.
Kada su skupine prvih Slavena/Hrvata stigle u nove krajeve najprije je trebalo zaposjesti zemlju. Nakon sto su se smjestili u odredenom prostoru, duznost zreca bila je da na prava mjesta postavi bogove i bozanstva. Tek kada su bogovi sjeli na njima odgovarajuca mjesta tada je zrec mogao nastaviti pricati mit i tek tada se moglo reci da je taj prostor zauzet i potpuno usvojen kao svoj, nas.
Bog Gromovnik Perun, koji ubija zmiju i oslobada vode trebao je biti gore na gori gdje je suho i gdje raste dub ili bor. Zamisljan je kao orao koji sjedi na suhoj ili zlatnoj grani na vrh duba i gleda na sve cetiri strane svijeta kako bi vidio sto tko radi. Do njega sjedi kcerka, kukavica Mara i devet orlica koji su joj braca.
Dolje ispod gore, na vodi gdje raste vrba, u njenom korijenu obitava Veles ili Volos - bog zemljoradnika ili bog stoke, koji se zamislja kao pernata zmija ili zmaj te ponekad kao dlakava zivotinja ili medvjed. Nesreca nastaje onda kada se zmija osokoli i pocne penjati gore na goru gdje je Perun. Zmijina je zelja da Perunu oduzme vode koje ljudima, poljima i stoci zivot znace. Perun tada bije, udara ili pere ognjenom munjom i tjera Velesa dolje u korijen, u vodu, jer mu je tamo i mjesto. To se dogada uvijek dok grmi i sijeva. Postoji jos i treca bozanska osoba, a ta je Mokos - Perunova i Velesova zena, koja u vrijeme ljeta boravi u Perunovom svijetu, a zimi u Velesovom.
Zelja nase istrazivacke skupine bila je rekonstruirati taj mitski svijet i prostor i dati sakralnu interpretaciju krajobraza oko Moscenica, a u tome smo potpuno uspjeli jer smo pokazali da je
Hrvatima ovaj prostor oko Peruna i Trebisca bio narocito svet i da je gora Perun njima predstavljala ono sto Grcima predstavlja Olimp - istice dr. sc. Vinscak.
Moscenicke Drage grupa akademika, profesora i doktora znanosti, lingvista, indologa, etnologa i arheologa dosla je do zakljucka da se radi o svetom prostoru slavenske mitologije te je zatim u listopadu prosle godine odrzan znanstveni skup tijekom kojega je zakljuceno da treba nastaviti daljnja istrazivanja i izvrsiti pripreme za otvaranje prve faze muzejske zbirke u Trebiscima (radovi s toga skupa objavljeni su u 3. broju Moscenickog zbornika).
Nazivi Perun i Trebisca oduvijek su bili primamljivi za lingviste i znanstvenike koji se bave rekonstrukcijom staroslavenske mitologije i vjerovanjem Hrvata prije no sto su primili krscanstvo, a na temelju toponomastickih i topografskih podataka moze se pretpostaviti kako ime brda Perun doista potjece od imena boga gromovnika poganskih Slavena te se to zemljiste, interpretirano sakralno, moze smatrati njegovim svetistem. Naime, ustroj toga svetista potpuno odgovara strukturi drugih poznatih Perunovih svetista u Kijevu, kod Novgoroda, u okrugu Stralsund u sjevernoj Njemackoj
pri Baltickom moru, nad Zrnovnicom kod Splita, cime se pretpostavljeno svetiste iznad Moscenica uklapa u siroko postavljen okvir.
Zrtve bogu Perunu
- U staroj ruskoj crkvenoj knjizevnosti ima poprilican broj spisa u kojima se suzbijaju ostaci neprevladanoga poganstva te se cesto imenom spominje Perun i njegovo »trebisce« - mjesto na kojem mu se prinosi »treba« (praslavenska rijec koja znaci zrtva te je usla i u crkvenoslavensko liturgijsko nazivlje). Polozaj Trebisca bio bi dakle mjesto gdje se zrtvovalo bogu Perunu, a buduci da se on i njegov zrtvenik spominju u tim tekstovima toliko cesto skupa, tko to ne zna ne moze drukcije tumaciti toponime Perun i Trebisca - navodi akademik Radoslav Katicic.
Iako praslavenski glagol »trebiti« znaci »krciti« pa imenica »trebiti« moze znaciti »krcevina«, profana etimologija toponima pada u vodu obilaskom terena jer se tek tada moze uvidjeti da se radi o toliko strmom podrucju da tamo nikome ne bi palo na pamet krciti sumu.
Upravo je to potvrdeno proslomjesecnim istrazivanjem tragova svetista nad Moscenicama kojemu je stozer bio vrh Perun, a niz utvrdenih pojedinih podataka, kako je istaknuo akademik Katicic, bez ikakve dvojbe dokazuje da se radi o poganskom slavenskom svetistu i jednome od najvaznijih
povijesnih i kulturnih spomenika u Hrvatskoj.
- Ceski povjesnik Jan Peisker je na zapadnoslavenskom podrucju utvrdio 32 primjera jednako rasporedenih komponenti nekoga poganskoga sakralnog prizorista: tekuca voda, s njezine desne strane (gledajuci nizvodno) stijena koja svojim imenom podsjeca na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca, a s lijeve obicno nesto visi gorski vrh cije ime asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo, bijelo, bijeloga konja/kobilu. Peisker je tu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetista stare iranske zoroastrijske dualisticke religije u kojoj bi na lijevoj strani rijeke stovali dobroga, bijeloga boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnoga boga, boga tame, Devu - objasnjava prof. dr. sc. Vitomir Belaj, povlaceci paralele s vrhom Perun u cijem se podnozju nalazi seoce Trebisca, iznad kojega je izvor potoka sto tece kroz selo.
Ucka = Olimp
Da se radi o svetom mjestu, slutio je jos i prevoditelj ceske verzije srednjovjekovnoga Elucidarija na hrvatski jezik (sacuvanoga u Zgombicevu zborniku) kada je u opis Europe ubacio Ucku:
»Ucenik rece: Povej mi o toj vlaste jaze imenujet se Europija.
Ucitelj otveca: ...Vaspet jest jedna last jaze zovet se Istrija. I v toj zemlji jest jedna gora jaze zovet se latinski Olinfos jeze jest Ucka i te gori visokost ide daze pod oblaki.«
- Autor je morao biti dobro upoznat s podrucjem ispod Ucke, inace ju ne bi izjednacio s drevnim i slavnim bozanskim Olimpom. Tko je poput nas krenuo pjesice uz Potok u guduru Potocke vale do Trebisca, pa jos u mislima pokusao zamisliti izgled i snagu Potoka prije no sto su mu ljudi ukrali vodu na izvoru, zna kako se tamosnja priroda doimlje covjeka. Ako se pak dalje penjete prema Petrebiscu pa vam se ukazu divlje stijene Vojaka, »Olinfosa«, stane vam dah. A kada cujete da se jedna od stijena ispred vas, gore iznad izvorista Potoka zove Voloski kuk, a da vam je za ledima Perun, krajnje je vrijeme da pocnete o tome ozbiljno razmisljati - naglasava prof. dr. sc. Belaj.
Tijekom terenskog etnografskog i etnoloskog istrazivanja potrebno je bilo pronaci izvorne kazivace koji ce znati razne price, legende i vjerovanja sto su se prenosila usmenim putem do danasnjih dana, a biljezena su i kazivanja o tome kako se nekad zivjelo na ovim prostorima. No, buduci da je etnografska i etnoloska grada vrlo recentna, dobiveni se podaci odnose na kraj 19. i cijelo 20. stoljece te stoga mogu malo reci o etnogenezi i doseljavanju Slavena i Hrvata na ove prostore. Zato bi u buducnosti u proucavanje mitoloskih toponima nasega kraja trebali biti involvirani i arheolozi, no dotad najvazniji (i jedini) putokaz u tzv. »tamna« stoljeca (od 6. do 8. st.) po dolasku Hrvata na ove prostore predstavlja toponimija, topografija i price prenosene generacijama.
Muzejska zbirka
Mracna stoljeca i vjerovanja nasih predaka trebala bi osvijetliti buduca muzejska zbirka o staroj hrvatskoj mitologiji u Trebiscima, gdje je tijekom proslomjesecnog terenskog ispitivanja na trasi Zaglav - Mrdacici - Pretrebisca - Gorenje Trebisca - Dolenje Trebisca - Voloski kuk, skupina predvodena prof. Veseljkom Velcicem pripremala kucu u kojoj ce zbirka biti smjestena.
Na izradi planova i postavljanju etnografske zbirke radit ce studenti etnologije i kulturne antropologije predvodeni prof. Velcicem i dr. sc. Vinscakom, a radovi ce poceti odmah po izdavanju potrebnih dozvola od nadleznih ministarstava te se otvorenje ocekuje 2007. godine.
- Takav je muzej potreban da bi se domacoj i stranoj javnosti ukazalo na sakralnu vrijednost ovog prostora, a ovakva su istrazivanja vrlo vazna za rasvjetljavanje prvih, »tamnih« stoljeca dolaska Hrvata na ove prostore. Kako idemo vise u buducnost to nam vise postaje jasnija nasa proslost, a kroz takva istrazivanja pokazuje se povijesni, kulturni i etnicki identitet ljudi ovog kraja. Sve nam je to potrebno kako bismo pokazali nasu etnoduhovnost iukorijenjenost u krajobraz koji nas okruzuje.
Krscanstvo je promijenilo imena starih bogova i postavilo nova, ali se stara slika svijeta nije bitno promijenila - zakljucuje dr. sc. Vinscak.
Pisala Ana Makek
/ Napomena: Novi List -> http://www.novilist.hr/ od
Nedjelje, 5.11.2006. -> Prilozi -> Mediteran -> SVETI
PROSTOR STAROHRVATSKE MITOLOGIJE.
Dragi prijatelji!
Nas brat, sada pokojni Zvonimir Frlan, teozof i slikar, pricao mi je o livadi koju je cesto posjecivao jos od 70-tih godina proslog stoljeca. Preko te livade vjerojatno ne malo puta ja sam prolazio s planinarima, na putu s Vojaka, preko vrha Peruna do Moscenicke Drage. Vise platoa s livadama na tom je potezu, blize Moscenickoj Dragi. Sa Ivicom Padjenom, Ivanom Prekopom, Vladom Marusicem,
Ninoslav Volajem i Suzy u razgovoru smo spominjali posjet toj livadi, sto definitivno trebali bi i realizirati uskoro. Tocna lokacija te livade mene zanima.
Zvonimir Frlan teozof, bio je u posjedu pravog znanja, njegov osjecaj i razum, njegova intucija nepogrjesivo je vodila ka pravom mjestu boravka, obitavalista, i te energije posjedovanja kamo je njoj mjesto. Da je Zvonimir bio na ispravnom putu to potvrdjuje i ovaj nalaz, gore ispisan tekst. /
Post je objavljen 07.11.2006. u 07:00 sati.