VRIJEME APSURDA
Svakakvi su nas već ljudi prevarili, mnogi su nas upravo izdali, legije onih u koje smo vjerovali već su nas iznevjerile, ali ovako budalu od nas nije napravio nitko kao Boris Dvornik! Praviti se onako blesav, kao da ničega nije bilo, niti jednom riječju ne spomenuti da je Bata Živojinović bio i ostao vatreni Miloševićev pristaša i prikazivati ovo pomirenje kao pomirenje dvojice koje je ljetošnji cunami rastavio, to više ne može biti samo pitanje Krauthakerove graševine.
Nema dvojbe, na žalost, da je neka kasna berba i ovaj put davala intonaciju Borisu Dvorniku, ali to je jeftino za ispriku naciji. Naime, govoriti 15 godina kako se s Batom ne može pomiriti jer, kako je jednom rekao, “ako je on još predstavnik zločinačke Miloševićeve stranke, a pa kako bi se onda ja s njim mogao pomiriti”, govoriti s istim nadahnućem kasne berbe kako “prijateljstva između Bate Živojinovića i mene neće biti! Nikada! Svoju rič koju sam da prije 15 godina pogazit neću” i sada kao da je kakav kardiolog u mirovini naricati nad operacijom srca Bate Živojinovića, to je stvarno ispod svakog nivoa. Jer je Bata i dalje predstavnik zločinačke Miloševićeve stranke!
Danas govoriti o velikom prijateljstvu s Batom Živojinovićem a šutjeti da toga nije bilo svih ratnih godina iz jednostavnog razloga jer je Bata čvrsto stajao uz Miloševićev ratni stroj, to bi u najboljem slučaju značilo biti s one strane pameti. Kako se više netko u tim relacijama usuđuje govoriti o prijateljstvu? Jer, biti tako veliko ime hrvatske glume, biti uz Tuđmana i HDZ kad je doista bilo najteže, dakle znati razgovijetno što se događalo u ovom ratu i znati kakvu je težinu imala činjenica da je srpska filmska legenda onako čvrsto stala uz Slobodana Miloševića, i sada se praviti kao da su nestali razlozi za tu 15-godišnju razdvojenost i polemiku, kao da je Bata Živojinović promijenio mišljenje, to stvarno ponižava.
Usput govoreći, Bata je još “jučer”, točno na pogrebu Slobodanu Miloševiću poslao “posljednji zbogom prijatelju i predsjedniku” te je, kako su prenijeli mediji, izjavio da Milošević za njega živi vječno! Kako istovremeno možete imati Miloševića i Borisa Dvornika za prijatelje? Naravno da Bati Živojinoviću, Miloševićevu skupštinskom poslaniku i čovjeku koji jedne riječi protiv Miloševićevih zločina nije izgovorio, odgovara na bolesničkom krevetu da ga za ruku drži jedan Boris Dvornik! Naravno da on sanja trenutak da se pronađe neki Hrvat koji još ima i ime i prezime, koji će pristati na poniženje i šutjeti o Batinoj podršci jednom eklatantnom fašizmu. I nakon agresije kakva je bila (evidentno na tragu regionalnog povezivanja) Bata izjavljuje: “Naše pomirenje odnosi se na cjelokupni srpski i hrvatski narod”! No, nema nikakvog razloga da uz ovu rečenicu stane jedan Boris Dvornik. Jer, on zna da pomirenja nema bez kajanja, da oprosta nema bez katarze, istinskog mira nema bez istinskog odustajanja od ratnih ciljeva. I on jako dobro zna da članovi Miloševićeve stranke ne ispunjavaju baš niti jedan od ovih uvjeta.
S kojim pravom, s kojim moralom, otkuda mu snage za ovo poniženje kad Boris Dvornik jako dobro zna kako je bilo u ovom ratu i kako su Srbi miljama daleko od katarze. On zna da će ovo pomirenje biti važna kockica u slagalici srpske taštine i da, ako je netko tamo i razmišljao o katarzi, na takvo što neće pomisliti kad vidi da i Boris Dvornik više ništa ne zamjera aktivnom članu Miloševićeve stranke. I kad se pitate zašto stoljećima nismo imali državu, evo u ovom primjeru sjajne ilustracije. Možemo li s ovakvim mentalitetom uopće održati državu? Nisam siguran. Ali sam siguran da je stvarati državu s ovakvim kadrovima kao što je Boris Dvornik doista bilo umijeće.
Tihomir Dujmović; Večernji List
Post je objavljen 07.11.2006. u 03:40 sati.