Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/redpen

Marketing

Osvrt na američke izbore

U Americi su sutra izbori u kojima se bira trećina senatora, svi članovi Zastupničkog doma te većina guvernera. Izgleda da će demokrati osvojiti Zastupnički dom i većinu guvernerskih pozicija, a za Senat se još vodi grčevita borba i pitanje prevlasti je još vrlo neizvjesno. Mogle bi presuditi senatske bitke u Montani, Missouriju i Virginiji. Prema anketama tamo su kandidati gotovo poravnati i mogao bi odlučiti svaki glas, iako zadnja Galupova istraživanja daju prednost demokratima u Montani i Missouriju, a republikancima u Virginiji. Ako tako i završi, odnos snaga u Senatu će biti 50 - 50 i o rezultatima glasanja će odlučivati Dick Cheney jer prema američkom ustavu u Senatu odlučujući glas (kada je Senat podijeljen) daje potpredsjednik. To bi također značilo da demokrati, ako pobijede na sljedećim predsjedničkim izborima, automatski osvajaju i Senat jer će onda oni davati taj presudni glas u Senatu. No, to su za sada sve špekulacije i ostaje da se vidi da li će odnos u Senatu biti fifty-fifty ili možda prevagu dobiju jedni ili drugi. Uglavnom, republikanci gube Kongres nakon 12 godina supremacije čime plaćaju ceh globalnoj nepopularnosti njihovog predsjednika Busha, a demokrati su već prilično sigurni da će njihova Nancy Pelosi, liberalna političarka iz San Francisca, postati "speaker" Kongresa.
Pomalo netipično za Ameriku na izborima je dominirala jedna vanjskopolitička tema – rat u Iraku dok su domaće teme bile u drugom planu. Zapravo ovi izbori su promijenili puno ustaljenih načela ponašanja. Iako su do sada demokrati bili glavni pobornici teze da je svaka politika zapravo lokalna politika ove izbore dobivaju na oštrom i dosljednom protivljenju politici čiji je glavni maneken Bush, a koja glasi „Stay on the course!“, a odnosi se prvenstveno na Irak. Demokrati su tvrdili da treba mijenjati smjer i birači su očigledno istog mišljenja tako da prema zadnjoj CNN-ovoj anketi plavi imaju čak prednost od 20 postotnih poena vjerojatnih birača na nacionalnom nivou u odnosu na crvene (58% prema 38%).
Kampanja je bila uobičajeno prljava tako da su kandidati trošili više novca da omalovaže protivnika nego na prezentaciju samog sebe. Bilo je i niskih udaraca među kojima se posebno ističe pljuvanje po Michael J. Foxu koji je u reklami podržao demokratsku kandidatkinju za Senat iz Missourija, Clair C. McCaskill. Poznati glumac koji je obolio od Parkinsonove bolesti je stao na stranu demokrata koji se zalažu za istraživanje matičnih stanica dok republikanci drže stranu svojih glavnih simpatizera iz mnogobrojnih religioznih udruga i denominacija te su za zabranu bilo kakvog istraživanja na embrijima. Nakon reklame jedan je radio voditelj tvrdio da Fox namjerno nije pio lijek ili da se napio kako bi se što više tresao u reklami.
Republikanci su u izbornu utrku ušli ionako oslabljeni pedofilskim skandalom kada je otkriveno da jedan od njihovih kongresmena, Mark Foley iz Floride već godinama zlostavljao (odnosno pokušavao zlostavljati) maloljetno osoblje Kongresa što su njegovi stranački kolege znali i zataškavali, a nije im niti pomogao evangelistički svećenik Ted Haggard iz Colorada (vrlo blizak Bushevoj administraciji) kada je buknuo skandal o njegovim homoseksualnim sklonostima i uživanju droge. Dotični je inače vatreni protivnik istospolnih zajednica i zalaže se za zabranu istih na referendumu koji se u Coloradu i drugdje održava paralelno s izborima.
Demokratima je možda malo naštetio Kerry sa svojom šalom koju je ispričao srednjoškolcima prigodom demokratskog političkog skupa kada je aludirao na Bushevo slabo obrazovanje i povezao ga s ratom u Iraku. Republikanci su uspjeli njegovu šalu protumačiti kao uvredu američkim vojnicima u Iraku pa se Kerry morao ispričati.
U američkim izborima je sasvim normalno kampanju voditi u školama (što je kod nas nezamislivo), a i mnoge druge metode su puno prihvatljivije nogo u Hrvatskoj. Tako su crveni prvi put primijenili i novu metodu političke kampanje, telemarketing, koju osporavaju demokrati. Ne znam da li je razlog što se oni toga nisu prije sjetili ili što je telemarketing zapravo lažna anketa, kojom se birač navodi protiv nekog kandidata. Sustav funkcionira tako da govorni automat nasumice naziva birače i postavlja pitanja o nekim vrijednosnim stavovima i na temelju odgovora ih informira da određeni kandidat demokrata zastupa stavove suprotne onome za što se nazvani zalaže. Tako npr. automat pita da li ste protiv abortusa i ako je odgovor da, navodi demokratskog političara koji je pobornik prava na izbor i konstatira da onda ne trebate glasati za tog čovjeka. Hoće li ta nova metoda napraviti neku razliku ostaje da se vidi.
Nakon 7. studenog Amerika ulazi u novu predizbornu kampanju, ovoga puta onu najvažniju, za novog predsjednika SAD-a. Po prvi puta nakon 100 godina vladajući će morati izmisliti novog kandidata jer Bushu istječe drugi mandat, a Cheney je prestar, prebolestan i prenepopularan da se kandidira. Ako Bush nešto radikalno ne promijeni mogli bi to biti izbori na kojima će jedina prava dilema biti tko će dobiti demokratske preliminarne izbore. Ako se dosadašnje najave pokažu istinite Amerika bi prvi put u povijesti mogla dobiti ili ženu predsjednicu ili predsjednika afroamerikanca (da budemo politički korektni i ne kažemo crnca). Znači da bi predsjdnicom/kom trebali postati Hillary Clinton ili „Nigerijac“ Barac Obama.



Post je objavljen 06.11.2006. u 20:37 sati.