Berešit 18:1-22:24, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Link na Paraša: tekst na hebrejskom izvorniku
Rišon
(poglavlje 18)
1 Poslije mu se javi Vječni u ravnici Mamre kad sjeđaše na ulazu pred šatorom svojim u podne. 2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred ulaza šatora svog, i pokloni se do zemlje; 3 I reče: Vječni, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog. 4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom. 5 I iznijet ću malo kruha, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao. 6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače. 7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. 9 I oni mu rekoše: Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. 10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara žena tvoja imat će sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. 11 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i kod Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12 Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. 13 Tada reče Vječni Avramu: Zašto se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? 14 Ima li što teško Vječnom? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
Šeni
15 A Sara poreče govoreći: Nisam se smijala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, smijala si se. 16 Potom ustaše ljudi odandje, i pođoše put Sedoma; a Avram pođe s njima da ih isprati. 17 A Vječni reče: Kako bih tajio od Avrama što ću učiniti, 18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? 19 Jer znam da će zapovijediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Vječnoga i da čine što je pravo i dobro, da bi Vječni izvršio na Avramu što mu je obećao. 20 I reče Vječni: Vika je u Sedomu i Amori velika, i grijeh je njihov vrlo težak. 21 Zato ću sići da vidim da li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam. 22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sedoma; ali Avram još stajaše pred Vječnim, 23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim? 24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš li oprostiti mjestu zbog onih pedeset pravednika što su u njemu? 25 Nemoj to činiti, ni pogubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; zar sudac čitave zemlje neće suditi pravo? 26 I reče Vječni: Ako nađem u Sedomu pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelom mjestu zbog njih. 27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Vječnom, ako i jesam prah i pepeo. 28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li zbog onih pet uništiti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet. 29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onih četrdeset. 30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Vječni, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset. 31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Vječnom; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onih dvadeset. 32 Konačno reče: Nemoj se gnjeviti, Vječni, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset. 33 I Vječni otiđe završivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.
Šliši
(poglavlje 19)
1 A uvečer dođoše dva anđela u Sedom; a Lot sjeđaše na vratima sedomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih susretne, i pokloni se licem do zemlje, 2 I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svog, i prenoćite i operite noge svoje; pa sutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici. 3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče kruhova beskvasnih, i jedoše. 4 I još ne bijahu legli, a građani Sedomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva, 5 I zazivahu Lota i govorahu mu: Gdje su ljudi što sinoć dođoše k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo. 6 A Lot iziđe k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom, 7 I reče im: Nemojte, braćo, činiti zla. 8 Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima šta vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov. 9 A oni rekoše: Makni se. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao ovdje da živi kao došljak, pa nam još hoće suditi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i počeše provaljivati vrata. 10 A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota sebi u kuću, i zatvoriše vrata. 11 A ljude koji bijahu pred kućnim vratima odjednom osljepiše od najmanjeg do najvećeg, te ne mogahu naći vrata. 12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: Ako imaš ovde još koga svog, zeta ili sina ili kćer, ili koga god svog u ovom gradu, gledaj neka idu odavdje; 13 Jer hoćemo zatrti ovo mjesto, jer je vika njihova velika pred Vječnim, pa nas posla Vječni da ga zatremo. 14 I iziđe Lot, i kaza zetovima svojim, kojima htjede dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz ovog mjesta, jer će sada zatrti Vječni grad ovaj. Ali se zetovima njegovim učinilo da se šali. 15 A kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju, i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog. 16 A on poče otezati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bijaše žao Vječnom i izvedoše ga i pustiše ga izvan grada. 17 I kad ih izvedoše van, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obaziri se natrag i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. 18 A Lot im reče: Nemoj, Vječni! 19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred Tobom, i milost je Tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu pobjeći na brdo a da me ne stigne zlo i ne poginem. 20 Eno grad blizu; onamo se može pobjeći, a mali je; da bježimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ.
Revi’i
21 A on mu reče: Evo poslušat ću te i zato, i neću zatrti grada, za koji kažeš. 22 Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Coar. 23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Coar. 24 Tada pusti Vječni na Sedom i na Amoru od Vječnog s neba kišu od sumpora i ognja, 25 I zatre one gradove i svu onu ravnicu, i sve ljude u gradovima i urod zemaljski. 26 Ali žena Lotova bijaše se osvrnula idući za njim, i posta slan kamen. 27 A sutradan rano ustavši Avram, otiđe na mjesto gdje je stajao pred Vječnim; 28 I pogleda na Sedom i Amoru i svu okolinu po onoj ravnici, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. 29 Ali kad Bog uništavaše gradove u onoj ravnici, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad uništi gradove gdje življaše Lot. 30 A Lot otiđe iz Coara i nastani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Coaru; i življaše u pećini sa svoje dvije kćeri. 31 A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji. 32 Hajde da damo ocu vina neka se napije, pa da legnemo s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 33 I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija liježe s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona liježe ni kad ustade. 34 A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i večeras, pa idi ti i lezi s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 35 Pa i tu večer dadoše ocu vina, i ustavši mlađa liježe s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. 36 I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svog. 37 I starija rodi sina, i dade mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana. 38 Pa i mlađa rodi sina, i dade mu ime Ben-Ami; od njega su Amonci do današnjeg dana.
(poglavlje 20)
1 A Avram otiđe otamo na jug, i nastani se između Kadeša i Šura; i življaše kao došljak u Gerari. 2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru. 3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer ima muža. 4 A Avimeleh ne bijaše je se dotakao, i zato reče: Vječni, da li ćeš i pravedan narod pogubiti? 5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama reče: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih. 6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. 7 A sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i molit će se za tebe, te ćeš ostati živ. Ako li je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji. 8 I ujutro rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma. 9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Što si nam učinio? Što li sam ti zgriješio, te navuče na mene i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi što ne valja činiti. 10 I još reče Avimeleh Avramu: Što ti je bilo, da si to učinio? 11 A Avram odgovori: Rekoh: sigurno nema straha Božjeg u ovom mjestu, pa će me ubiti radi žene moje. 12 A upravo ona mi i jest sestra, kći je mog oca; ali nije kći moje majke, pa pođe za mene. 13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za mene gdje god dođemo: Brat mi je. 14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu. 15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja. 16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu tisuću srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za pouku. 17 I Avram se pomoli Bogu, i izliječi Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. 18 Jer Vječni bijaše sasvim zatvorio svaku maternicu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.
(poglavlje 21)
1 I Vječni obiđe Saru, kao što bijaše rekao i učini Vječni Sari kao što bijaše kazao. 2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Vječni. 3 I Avram da ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Jichak. 4 I obreza Avram sina svog Jichaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovijedi Bog.
Hamiši
5 A Avramu bijaše sto godina kad mu se rodi sin Jichak. 6 A Sara reče: Bog mi učini smijeh; tko god čuje, smijat će mi se. 7 I reče: Tko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 8 A kad dijete doraste da se odbije od prsa, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Jichaka od prsa. 9 I Sara vidje sina Hagar egipćanke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmjehuje; 10 Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje neće biti nasljednik s mojim sinom, s Jichakom. 11 A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegovog. 12 Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Jichaku potomstvo prozvati. 13 Ali ću i od sina robinjinog učiniti narod, jer je tvoje sjeme. 14 I Avram ustavši ujutro rano, uze kruha i mješinu vode, i dade Hagar metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Ber-šave. 15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 16 Pa otiđe koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade glasno plakati. 17 A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Hagar, i reče joj: Što ti je Hagar? Ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odandje gdje je. 18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod. 19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji i posta strijelac. 21 A življaše u pustinji Paranu. I mati ga oženi iz zemlje egipatske.
Šiši
22 U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mog ni unuka mog nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak. 24 A Avram reče: Zaklet ću se. 25 Ali Avram ukori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 26 A Avimeleh reče: Ne znam tko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas. 27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i učiniše savez među sobom. 28 A Avram odvoji sedam janjaca iz stada. 29 A Avimeleh reče Avramu: Za što su onih sedam janjaca što si odvojio? 30 A on odgovori: Da primiš iz moje ruke onih sedam janjaca, da mi budu za svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Otuda se prozva ono mjesto Ber-šava, jer se onde zakleše obojica. 32 Tako sklopiše savez u Ber-šavi. Tada usta Avimeleh i Fihol vojskovođa njegov, i vratiše se u zemlju filistejsku. 33 A Avram posadi lug u Ber-šavi, i onde prizva ime Vječnog Boga Vječnog. 34 I Avram življaše kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo dana.
Švi'i
(poglavlje 22)
1 Poslije toga htjede Bog iskušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me. 2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog, kojeg voliš, Jichaka, pa idi u zemlju Moriju, i prinesi ga tamo kao žrtvu paljenicu na jednom od brda, za koje ću ti kazati. 3 I sutradan rano ustavši Avram osedla magarca svog, i uze sa sobom dva mladića i Jichaka sina svog; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog. 4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto iz daleka. 5 I reče Avram mladićima svojim: Ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama. 6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Jichaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke vatru i nož; pa otiđoše obojica zajedno. 7 Tada reče Jichak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Što je, sine! I reče Jichak: Eto vatre i drva, a gdje je janje za žrtvu? 8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, pobrinuti za janje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno. 9 A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na njega, i svezavši Jichaka sina svog metnu ga na žrtvenik povrh drva; 10 I pruži Avram ruku svoju i uze nož da zakolje sina svog. 11 Ali anđeo Vječnog povika mu s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. 12 A anđeo reče: Ne diži ruku svoju na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada spoznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi. 13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svog. 14 I nazva Avram ono mjesto Vječni će se pobrinuti. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Vječni pobrinuti. 15 I anđeo Vječnog opet zazva s neba Avrama. 16 I reče: Sobom se zakleh, veli Vječni: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog, 17 Zaista ću te blagosloviti i potomstvo tvoje vrlo umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na žalu morskom; i naslijedit će potpmstvo tvoje vrata neprijatelja svojih; 18 I blagoslovit će se u potomstvu tvom svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj. 19 Tada se Avram vrati k mladićima svojim, te se digoše, i otiđoše zajedno u Ber-šavu, jer Avram življaše u Ber-šavi. 20 Poslije toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Milka rodi sinove bratu tvom Nahoru: 21 Uca prvenca i Buza brata mu, i Kemuela, oca Aramovog, 22 I Kešeda i Haza i Pildaša i Jidlafa i Betuela. 23 A Betuel rodi Rivku. Osam ih rodi Milka Nahoru bratu Avramovom. 24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi i ona Tevaha i Gahama i Tahaša i Maahaa.
Post je objavljen 05.11.2006. u 01:19 sati.