Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zloinapako

Marketing

prikazanje

svoje bi prikazanje na blogu trebao započeti jednom pjesmom i jednom isprikom. pjesma je ona stara Stavrosova (izvukoh čovjeka iz naftalina, što ćeš...)

umoran
umoran sam prijatelji
umoran
i od vina i od žena
umoran
k'o da mi je trista godina...


a isprika?

velika!

najveća!!

svim onim dragim ljudima koji su pohodili ovaj blog nadajući se da će na njemu konačno osvanuti nekoliko (ne)suvislih rečenica jednog (ne)shvaćenog tekstopisca...
sorry, ljudi, moji dragi virtualni prijatelji! ispalo je kako je ispalo...

a navraćao sam, ponekad, na ovaj blog. i pročitao komentare. i otvorio poneke vaše postove. i iščitavao ih. i nastavio šutjeti, kao da to nije moja priča, kao da to nije dio moga Svijeta, kao da to nisu ''moji'' ljudi, moji dragi prijatelji...

a zašto?
eh, neki suvisli razlog i pravi odgovor na žalost ne znaju niti moje Zlo niti njegovo Naopako.

istina. pred ovim sam istim kompom sjedio već nekoliko puta i započinjao ovaj tekst. i završavao ga klikom na maleni ctveni x-ić u desnom gornjem kutu. i hladno i bezobzirno na Wordovsko pitanje: ''hoćete li spremiti napisani tekst?'' odgovarao s ''no''. slao sam ovu ispriku u Recycle Bin kao da ju prazna pvc ambalaža na kojoj ću zgrnuti milijune.

istina. zadnjih sam se mjeseci zatrpavao i bivao zatrpavan poslovima iz kojih se nisam mogao isključiti jednim klikom na nakom (ne)posojećem prekidaću u glavi. kad neki posao radiš onda ga radiš sto posto ili ne radiš. naprosto je tako u poslu kojim se bavim.

istina. i lutao sam Lijepm Našom. Gutao Reklame, feštao po Cvijetu Turizma, nadglasavao tamburaše , cijedio Dionizijev nektar iz zelenkasto-žutih bobica, pripomagao u pražnjenju bačvi za berbu dvije i šestu. u drušvu veleštovanog gospodina Ballantines-a hvatao ritam Rolling Stonesa, Doorsa, Santane i ostali velikana r'n'r na party-u njima u slavu i nama na čast.

istina. provodio sam vrijeme i kao partijaner i kao isposnik. ponekad usamljen u velikom društvu, ponekad u samoći kao na briji.

od zadnjeg se piskaranja dogodilo nekoliko stvari koje su ''zaslužile'' dobiti svoj post. neke sam naprosto propustio napisati onda kada su bile ''svježe'', kada su u meni izazvale neku emotivnu reakciju. kako je vrijeme odmicalo neki su događaji dobili svoj nastavak i bilo je glupo pisati o njima, a ne osvrnuti se na početak priče. o nekim sam, pak, događajima, tijekom vremena, promjenio mišljenje (pobjeda Naopakog nad Zlim ili obrnuto) i više nije imalo smisla napisati što mislim, a da prije toga niste saznali što sam mislio. i tko zna da li bi sve bilo tako da sam odmah ''objelodanio'' događaj i pročitao komentare. bez zezanja, neki od vas su mi komentiranjem pomogli da korigiram nake stavove.

sve u svemu ponio sam se kao srednjoškolski kampanjac. propustio sam naućiti gradivo onda kada ga je bilo malo, a kada ga se skupilo naprosto mi je bilo mučno započeti ga učiti (uz sav rizik da od nekih od vas dobijem keca kao zaključnu ocjenu).
i volio bih kada bi mogao obečati da će ovaj post biti samo predhodnik nekim redovnijim budućim postovima. kad bih mogao obečati da ću redovito ''učiti'' i biti marljivi član ove zajednice. kad bih mogao obečati da ću...

trudit ću se, dragi Alkione. Provi. Mladene. trudit ću se dragi moji prijatelji da ne nestajem nenadano i ničim izazvano. trudit ću se da slijedeći post ne započinjem isprikama...

''trudit ću se'' jedino je što mogu obečati.

p.s. između ostaloga i zbog jedne simpatične gospođice Nine...



Post je objavljen 04.11.2006. u 13:58 sati.