Marketing
JEDNA PJESMICA....
MARIHUANA
Možda je prošao život cijeli
od onoga dana kad smo se sreli.
Kad ugledah te oči plave
i kosu poput pokošene trave.
Ah, pomislih, divna je ona,
i nečuh zvukove onog zvona
što je u smrt zove polako...
Ruku mi pruža, kao da pita-
voliš li rijeku, polja ili žita?
I pružih ruku rijeci što drhti,
i pružih ruku vapaju smrti.
I tek kad shvatih pred kim stojim,
pred onim što živi u snovima mojim,
a ona blijeda provodi dane
u zanosu marihuane...
Htjela je ljubavlju uništiti drogu,
jer što je ona skrivila Bogu?
Zvala je mjesec, zvijezde, da joj sude,
htjela je voljeti i da voljena bude.
Uzalud bijahu sve nade moje,
umrijehu te oči plave boje.
Proklinjem dolazak ovoga dana,
i zlo što donosi marihuana.
Ana je djevojka lijepe, smeđe kose,
imena što ga mnoge djevojke nose.
Otiđoh idućeg dana
tamo gdje počiva Ana.
Na njenom grobu zaplakah prvi
i riječima ispisah kapima krvi:
Umrla je u osvitanju jednoga dana,
bila je lijepa i zvala se Ana.
A znala je da narkomani dugo ne žive,
i da se kratko životu dive.
Voljela je bosti arterije i vene,
voljela je život, a možda i mene...
Post je objavljen 03.11.2006. u 09:38 sati.