Marketing
Opet o teglama
Sa svima, umirem i ja. Svakom malom nepotrebnom gestom. Objašnjenje?
Život je samo put ka smrti, rekli bi neki. Polagano umiranje. Smrt je cilj, dalo bi se iz toga zaključiti, iako se ja ne bih u potpunosti složila. Neki do tog nazovi cilja dođu prije, neki kasnije. Što je od tog dvoje prava sreća, ne znam ni sama. (Što je uopće sreća ako je sagledamo iz ove neobične perspektive?)
Svijet je zagađen... Otpadom, grijesima i zlom, netolerancijom, glupošću i pokojom pogreškom koja završi kobno. Nije baš idealno mjesto za živjeti, ali je, eto, jedino mjesto za adekvatan rast naše duše. Zašto? Zato što treba spoznati, doživjeti i iskusiti loše da bismo mogli potpuno shvatiti dobro. Djelovati dobro. Moramo spoznati bol i patnju, tugu i očaj da bismo cijenili sreću i ljubav. Tako težak put za jadne nas, za naše jadne male tužne ograničene spoznaje; tako divan put za naše duše, tako velike čiste i sveznajuće!
Zašto ovo pišem? Da bih našla neku utjehu, jer utjeha je sve ono što nam preostane kad osjetimo vlažan miris dna. Sa svima njima izgubljenima u prijevodu, vrtlogu života (i bilo kakvim drugim glupavim prijevodima naslova filmova), sa svim krivim pogledima, riječima, svakom novom sumnjom, svakim novim osjećajem noževa koji se pojavi u dubokom strahu...umirem i ja. I u tom silnom kaosu, objašnjenja mora biti! Koja je svrha (vrištim sa strane iako je već znam, samo da bih povećala dramatičnost)?!
Dolazimo do onog odlomka gdje se sve okreće i nestaje ironija ako se prethodno možda pojavila: Kada nas sreća pronađe, biti ćemo čisti, veliki i spremni u potpunosti uživati u njoj! Kad se sreća pojavi, cijenit ćemo je više! Kad nas sreća ugrize za vrat, držat ćemo je kao kap vode na dlanu (ili dvije kapi ulja u žlici)! Sretni! I usput ćemo vidjeti sve ljepote dvora kroz koji prolazimo (priča koju pročitah u Alkemičaru rekla bih, u svakom slučaju, u nekoj Coelhovoj knjizi, a može se naći i ovdje).
Dakle, u loši trenutci će nas nečemu naučiti, u dobrim trenutcima možemo uživati u blagodatima koje nam život daje (kao što je na primjer ljubav). U svakom slučaju, dobivamo i zbog toga bismo trebali biti zahvalni! Na svemu! I na dobrom i na lošem. Mislim da je to tajna sretnog i uspješnog čovjeka.
Zato plačite kad vam se plače, ljubite kad vam se ljubi! Jedinstvena je prilika, nikad se ne zna kad će vam pasti tegla na glavu...
Post je objavljen 03.11.2006. u 01:31 sati.