Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/georg

Marketing

Memento mori

Groblja su oduvijek mjesta posvećena i bogata inače nečujnim glasovima. U našu dušu se uvuku poruke onih koji prijeđoše na drugu stranu vječne obale.
Ti glasovi, glasni od tišine groblja i osvijetljeni treptavim svijećama utiru put prema našoj duši. Opominju, potiču, pričaju nenaviklu priču i uznemiruju živote. Grob tako postade propovjedaonica i ustrajno otvorena knjiga poruka i vječne škole.

Koračamo li onim istim putovima naših predaka utrtim ljubavlju i dobrotom? Nosimo li dostojno ime iza kojeg se krijemo? Boravak na groblju postade tako bogat razgovor i neobičan susret kojemu se, možda, i nismo nadali.
Hoćemo li pobjeći ili dovršiti započeti razgovor?

Za mnoge je vječni dom već sazidan. Njihov je put dovršen i mir zaslužen.

Pohod groblju nije samo običaj i puka tradicija. Grob postaje vidikovac s kojeg se bolje i jasnije vidi i moj vlastiti život. Došao sam na mjesto prema kojem koračam svakim dahom svojeg bića. Strepim i nadam se.

Od opeka prolaznog života gradim vječni dom, svoju kuću zavazda. Svaki dan po jednu ili više njih pomalo ugrađujem u buduću nastambu mira i radosti. Satkane su od ljubavi prema živim ljudima.

Jedan je njemački bogati industrijalac za svoj sprovod napisao vrlo čudnu želju. Želio je da za njega sprovod i pogrebni obredi budu dva dana nakon njegove smrti u 4 sata ujutro.
Bio je samac, bez obitelji i bliže rodbine, te su mnogi ovu želju pripisali njegovoj poznatoj ekstravagantnosti i pribrojili je jednoj od čudnih ideja ovog "prolupalog" bogataša.
Izrazito maleni broj je bio onih koji su u hladno zimsko jutro, prije svanuća bili na njegovu sprovodu.

Mnogi se nemalo iznenadiše kad je nekoliko dana nakon sprovoda službeno otvorena njegova oporuka u kojoj je pisalo: "Želim da se sva moja imovina u jednakim iznosima podijeli onima koji su bili na mome sprovodu."



Post je objavljen 02.11.2006. u 19:58 sati.