Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluf

Marketing

moja razmišljanja

Photo by: Mišić



mmm dobar izlalak.....ili??


Starim li ili se mijenjam ili se sve oko mene mijenja, pitanje je sad.

Utorak, 31.10., ta popularna, slavna, dugo željno iščekivana NOOOĆ VJEŠTICAAAA!!!!!!!!
S obzirom na to da je srijeda bila neradni dan odlučili smo navečer izaći nakon relativno duge pauze od izlazaka.
Nalazak kod mene u 22h, a poslije kamo se dogovorimo, ali da do pola 12 krenemo. Sjeli, pijuckali, pričali, smijali se, a sat i pol projurilo u tren i već je bilo pola 1.
Krenusmo! Prva destinacija bila je Gjuro, a kad tamo stotonjak ljudi ispred strpljivo
čeka na smrzavici kako bi ušli i unutra vjerojatno stajali kao inćuni u limenci, a da im nitko ne garantira dobru muziku; plesanje je nemoguće zbog prenapučenosti, a razgovor zbog buke. Gledajući taj prizor iz toplog auta, gdje svira nama odlična glazba bez dvojbe smo produžili prema Purgeraju. Tamo se također nazirala neka gužvovita situacija. Nazvali smo prijateljice koje su bile unutra da pitamo ima li smisla tražiti parking. One su se baš pokušavale probiti do izlaza kako bi ulovile zraka. Skupili smo ih i nastavili put sa zaključkom da idemo u Jabuku.
U Jabuci ima mjesta i plača se upad. Ali nije da ima mjesta radi toga što se plača upad, nego zato što Jabuka ima terasu koja je bila poluprazna jer ljudi tamo ne žale biti iz dva jednostavna razloga : hladno je i ne čuje se muzika. A oni koji jesu na njoj ili su imuni na hladnoću (ne ja) ili su toplo obučeni ili im je sasvim svejedno gdje su bitno je da se druže ili im je općenito sasvim svejedno gdje su.
Jednostavno ne mogu više biti stisnuta u zadimljenom i gibati se u ritmu horde. Činilo nam se da smo dali 25 kuna samo kako bi, kad izađemo, smrdili po dimu. Mislim da je prošlo pola sata kada smo odlučili na povratak kod mene. Bilo nam je žao, jer zbilja volimo tu Jabuku, nekako se održala bez obzira na sve novopečene klubove i stilove.

Onda se pitam kako sam nedavno sve to uspjevala. Nije mi ništa smetalo. ni zagušljivost, ni rulja, ni smrzavanje....samo loša muzika.
Nisam tako nadobudna da čekam u redu za ulazak u neki klub.
Da li je to zato što smo sada gotovo svi u sretnoj vezi pa više ne idemo van sa svjesnom ili nesvjesnom mogučnosti da se nešto upeca? Idemo van radi plesa, promjene okoline, pića...
A tako nešto možemo i kad se skupimo kod nekog.
Zapravo mislim da su se neki pragovi tolerancije pomaknuli i da smo sada postali zahtjevniji. I promijenili smo mišljenje o nekim načinima zabave. Naravno, još uvijek volim ponekad izaći u disko gdje trešti glazba i plesati do kasno u noć. No, pod određenim uvjetima – da nije gužva (zato izlazim preko tjedna), da mi glazba odgovara (zato imam sužen izbor mjesta), da imam auto ili love za taxi. Razmažena??? Jesam!!! Ali i moje je društvo takvo, pa smo svi spremni na dogovor.
Kad ne idemo van najdraža su mi okupljanja na princip „čajanke“ (na kojoj se rijetko pije čaj) ili kućni tulumi.

Ne čini mi se da se sve oko mene promijenilo.
Još je uvijek princip izlaska jednak.
Samo je možda jedna stvar presudna – NEKI NOVI KLINCI!!!



Post je objavljen 02.11.2006. u 15:57 sati.