ne volim sukobe..ali nisam cijepljena opet protiv njih...mislim da se znam "pametno svađati"...sad uopće koliko su svađe pametne...ali ajde...nazvat ću to tako,jer podrazumijevam pod tim ne bacanje rafala teških riječi...smatram da riječi koje se izgovore su nepotrebne,često se i u žaru borbe se ne misli to što se kaže..zapravo nije bitno što se izgovori nego način na koji se izgovori...jer riječi znaju boljeti jače od fizičkih udaraca i ostavljaju trajnije ožiljke...nisam ni zlopamtilo,ne važem svaku rječcu,jer koja svrha...ali,jednom sam prilikom rekla da lako opraštam,ali ne zaboravljam...i ono u glavi aaaaa-caaaa,pa sam samu sebe uhvatila u "zločinu"!!!svjesno nikad ne si ne dopuštam takvo nešto...ali onaj mali crv,zvan podsvijest,ne da mira!!!ako oprostim,a ne zaboravim,to automatski podvlačim sa licemjerstvom i to mi nije ok...a ako oprostim i zaboravim...onda sam kobajage slab karakter,ne znam se postaviti...bla,bla,bla...
NE...pokušavam u tim izvarednim situacijama biti samo pravedna i ne povrijediti nikoga...pa ni samu sebe!!
Post je objavljen 02.11.2006. u 09:34 sati.