"Krvari Vukovar iz 27 novih rana,a Zagreb još šuti.Uzalud apeli i pozivi,vojne pomoći za Vukovar još nema.Tako barem govore argumenti nakon 70 dana čekanja.S nevjericom i s uvredom primaju se sva zanimanja vrhovništva,jer sve ovo vrijeme Vukovar nije dobio niti jedan metak,a odd sanitetske pomoći jedino je 107 ranjenika prebačeno a Zagreb.Gdje je krv,gdje su lijekoci,gdje tenkovi i teška artiljerija.Ovakvi postupci samo su otežali stanje Vukovara,jer po Europi kruže samozvani odabranici i skupljači financijske pomoći na ime ovoga grada,a ta pomoć nigdje ne stiže.Ako se s Vukovarom kocka,što situacija nameće mišljenjem,onda će se to kad-tad objelodaniti.Samo čiji obraz može podnijeti 1900 ranjenika od početka rata do danas,čiji obrtaz može objaviti smrt one djece,a da ne govorimo o vjeri u Hrvatsku?!
Bez zbirnih rezultata,samo danas na okolnim cestama ostalo je još pet tenkova i jedan transporter,a uz taj broj treba dodati i 200 uništenih neprijateljskih pješaka.Ratišta su poznata već nekoliko dana.S jedne strane bogdanovački put,a s druge strane od Vučedola ka Mitnici.Radi se o pješadijsko tenkovskim napadima među kojima je ono kod Petrove Gore još aktivno.Ali Vukovar neće pasti čak i ako se čelništvo odrekne tog hrvatskog dijela.Dovoljno je živih da rastjeraju sve bradate aveti i stvore ovdje život dostojan Europe.Ono što se na ovom ratištu događa teško je shvatljivo.Neprijatelj ratuje p opravilima ratnog plijena.Nedavno je uhićen četnik kod koga su nađeni puni džepovi pozlaćenih ljudskih zuba,zlatnine,prstenja.Kad su vojska i teritorijalci ulazili u Tovarnik s tenkovima,kolonu su predvodili traktori registrirani u Šidu.
Nakon sveopće pljačke,ti isti vojni tenkovi razarali su kuću po kuću.Slično se događa i sa drugim selima.Kod uhićenih vojnih oficira nalazilo se po dvadesetak traperica i velike količine drugih osobnih stvari.Ova JNA nije ona koja je gradila.Ovoj je cilj da opljačka,a zatim da uništi.Zato Vukovar,i onaj zvanični i onaj civilni ne razumije zašto Hrvatske pušta toliku patnju jednom gradu koga je sama nazvala herojem."
Siniša Glavašević
Hrvatski radio Vukovar
P.S. OVAJ IZVJEŠTAJ NIKAKO NE PROSLIJEDITI HRVATSKOM RADIO ZAGREBU! ( MOLBA SINIŠE GLAVAŠEVIĆA)
Siniša Glavašević bio je uvjeren da se vukovarski vapaj ne čuje dovoljno glasno i daleko
Zamislite grad bez porodica,grad u kojem svakom stanovniku nekoga nema ili je daleko.Grad u kojem sam traži se uz zvižduke granata,grad u kome su slike krvi,požara i rševina normalni,po ulicama uginula stoka,uništena vozila,grad u kojem na cesti još stoje dva para cipela,a njihova vlasnika nema.
Jučer je viđen jedan čovjek u gradu,neobrijan,uplašen,u tuđem zimskom kaputu.Imao je plastičnu vrećicu i u njoj sav svoj život.Nekoliko slika,četvrt kruha i baterijsku lampu.I dok su samo na stotinjak metara od njega padale granate,on je stajao.U atomskom skloništu na Olajnici,inače najgušće naseljenom mjestu u Vukovaru,djeca se igraju rata.Svi žele biti kao njihovi tate.Neki od dječaka se povlače,jer oni više nemaju tate.Rat razdvaja,na bojištu svaki borac hrvatske obrane zna da mora biti heroj ili će poginuti .Zato Čaruga,Crni,Beretka,Soko i drugi ne čekaju pomoć već čine nemoguće.A pomoć će,misle oni,valjda stići.S tom nadom neki umiru,a neki još žive.
Zar pokraj dviju riijeka Vukovar mora plivati baš u krvi?U ruševinama i vatri,prouzrokovanoj zapaljivim bombama?Vukovar nije grad za uspoređivanje:ovo je ratni Vukovar 1991.-grad kojeg nema a koji je tu u njedrima Hrvatske!Za Vukovar ginu oni koji su tu tek prvi put ,i te sudbine,ti životi ljudi koji nikada nisu ni viđani na vukovarskim ulicama,ostat će zauvijek nepoznati.Bit će nam poznata jedino njihova smrt,a to je hrabrost jer su ti borci znali da bi tako moglo biti i - nisu se dvoumili.Nisu poginuli ni radi političara ni radi velikih apetita.
Svoje su živote stavili kao žrtvu za budućnost Hrvatske.Veličina toga čina zasjenjuje sve dogovore o primirjima poslije kojih se puca,čini ništavnim sva moguća priznanja.Vukovarsku obranu vrijeđa nevjerovanje Hrvatske u čovjeka!
Zar su Zagreb i Europa toliko daleko od Vukovara da ne vide ono što je očito?Kad ide tenk,borac istrči pred njega na petnaest metara s oružjem koje samo jednom puca,i ako tu jednu šansu ne iskoristi,njegovi izgledi da se vrati svojim prijateljima vrlo su mali.Znaju li za to gospoda koja u njihovo ime stavljaju svoje potpise?U gradu kojega više nema a koji je živ svi su heroji i svi su pobjednici!Jer su vlastiti očaj pretvorili u optimizam.Ako tko to može,taj piše povijest"