„Opća bolnica“...
Michelle je iz dana u dan bilo sve gore i gore. Nick je svaki dan bio s njom i pokušavao joj je govoriti da će sve biti u redu, ali i sam je znao da joj ne preostaje još puno života. Dok je prolazio kraj doktorovog ureda čuo je razgovor između Michelleinih roditelja i njega. Odlučio je poslušati što će im reći.
-Činimo što možemo, ali ništa. –uzdahnuo je doktor. –Žao mi je, ali ne će izdržati još dugo!
-Koliko još ima vremena? –upitala je uplakano gđa De Mille.
-Nekoliko dana ili čak sati. –odgovorio je.
-Doktore, hvala što dalje radite na tome da preživi. –g. De Mille rukovao se s njim.
Nick se rasplakao. Bila je dio njegovog života i sad će nestati. Sa samo petnaest godina napustit će ovaj svijet, a tako rečeno nije ni počela živjeti. Pokušao se smiriti kako ga djevojka ne bi vidjela. Otišao je k njoj i podragao joj je lice.
-Iako me ne voliš, drago mi je što si uz mene. –stisnula mu je ruku.
-Što to govoriš?! Znaš da te volim i uvijek ću. –nasmiješi joj se suzama u lice.
-Nemoj plakati, molim te. Bit ću ja dobro! Ne brini se.
-Michelle...
-Ali želim da nešto napraviš za mene!
-Šta god želiš!
-Nazovi Aliciu neka odmah dođe jer vas trebam oboje! Ne gledaj me tako! Nazovi ju! Odmah!!!
Nick je uzeo mobitel i zamolio je Aliciu da smijesta dođe k njima jer ih Michelle, na samrti, želi vidjeti oboje. Došla je čim je dobila poziv.
-Evo me! –prišla je njenom krevetu.
Dečko i ona pogledali su se.
-Hvala ti što si došla nakon svega onoga što sam ti rekla. –pomalo uplašeno se nasmiješila djevojka.
-Imala si se pravo izderati na mene, frajerice. Kako se osjećaš?
-Ne mogu biti bolje. Želim da mi vas dvoje obečate nešto!
-Što to? –Nick pogleda u nju.
-Da ćete biti skupa. Ja sam vam sve upropastila! –uhvatila je njihove ruke i spojila ih je. –Obečajte mi!
-O-Obečajemo! –nesigurno su oboje rekli.
Počela je kašljati krv.
-Idem po doktora! –Alicia je pustila Nickovu ruku.
-Ne, želim vas oboje ovdje. –povukla ju je Michelle.
-Ali...
-Molim te!
Alicia je imala suze u očima dok ju je gledala kako se bori za još malo života. Nick se suzdržavao.
-Želim da znate da se ne bojim smrti. Na početku sam se bojala, ali sada više ne! Nick, hvala ti što si proveo toliko vremena sa mnom zapostavljajući ljubav prema Alicii. Čak sam izdržavala više od mjesec dana! A ti, Alicia, hvala što si mi prepustila njega! Bili su mi ovo najljepši dani. –opet je zakašljala i nije se mogla zaustaviti.
Nick ju je držao za ruku i odjednom ga je ona pustila. Bio je sav zbunjen. Nije znao što se događa.
-Michelle?! –gledao ju je.
Odjednom je aparat za srce pokazivalo jednu veliku crtu. Nick ju je plačući pokušavao probuditi, a Alicia ga je zagrlila. Doktori su je pokušavali reanimirati, ali nije imala spasa. Nažalost, napustila je ovaj svijest, zauvijek.
„Gradsko groblje“...
Idući dan održavao se sprovod. Bilo je puno ljudi, pogotovo njeni prijatelji i prijatelji njenih roditelja. Svi su plakali slušajući pjesmu koju je njen otac napisao kad je ona bila mala. Pogađala ih je u srce i nisu zaustavljali suze.
-A bila je tako mlada. –Patty je brisala suze.
-U svakom slučaju, bolje da je umrla nego da je i dalje patila! –uzdahnuo je Charlie koji joj je držao ruku.
-Alicia je bila kod nje jučer kad je umirala. –reče Eri. –Rekla mi je da je prizor bio užasan i da je govorila kako se ne boji smrti!
-Bila je hrabra. To se mora priznati! –uzvrati Stella. –Tako mi je žao! Nicka je to sve najviše pogodilo!
-Normalno kad su od djetinjstva prijatelji. –uzvrati Paul. –Ne razumijem zašto mu baš najbolji prijatelji iz djetinjstva umiru!
-Hej, ja nisam umrla! –pogleda ga Patty.
-Ni nećeš. Ne govori gluposti i ne prizivaj vraga! –zanijekao je Paul.
-Slažem se s Paulom. –nastavi Eri. –Eddy i Michelle, nažalost, više nisu s nama! I mi moramo nastaviti sa životom jer ćemo još dugo živjeti.
Nick je stajao u prvom redu s njenim i njegovim roditeljima. Alicia se progurala kod njega i uhvatila ga je za ruku dok je on crvenim očima gledao prema lijesu koji se polako spuštao u groblje. Stisnuo joj je ruku i izgledalo je kao da ju nikad neće pustiti. Svi ljudi su polako počeli odlaziti. Jednino je Nick ostao. Njegovi prijatelji čekali su ga kod pargirališta.
-Falit ćeš mi, malena! –poljubio je bijelu ružu i bacio ju je na zemlju.
Znao je da je njegova malena uvijek voljela bijele ruže i nikad ju neće zaboraviti jer je s njom prošao najljepše dane u životu. Okrenuo se i otišao prema prijateljima.
Post je objavljen 01.11.2006. u 19:06 sati.