Marketing
Te godine sve su rijeke tekle uzvodno
vrištale su neke hladne kiše nad Podgoricom
onako kako to obično s jeseni biva
dogorjela je svijeća još jedne jalove godine
i mrtvo lišće prekrilo je naše tragove
da nas život nikad više ne pronađe
od ljubavi ohole i na smrt ranjive
Te godine sve su riječi bile lažljive
tuge su se kao bedemi nad provalijom izdigle
da zaklone i ono malo svjetlosti sa tvojih dlanova
onih koje sam privijala na svoje rane umjesto melema
sad su sijali otrove i kopali mi oči
zbog sujete, licemjerstva i izdaje
Znao si ti to sve, prijatelju moj
ispratio si sve moje poraze kao svoje pobjede
ljubav si u gorčinu pretakao
mržnju si zalivao suzama da poraste
da nadvisi i one dane i one sate ludila
kad se nijesi umio odbraniti od sebe i sjećanja
Te godine svi su putevi bili pogrešni
sa figom u srcu i uvijek bez jednog koraka
sa očima prepunim kajanja
tuđe ruke na ramenu umjesto utjehe
teške riječi umjesto molitve
prkos i ponos umjesto istine
Od tada sve godine nekako tužno prolaze
u mimohodu smjenjuju se porazi
i pojavi se ponekad neko sličan tebi
sa dva badema u džepu kaputa
one ulice u bulevaru požute kao uklete
i jesen se poigra sa sjenkama preko puta
Ali nikad više oči ne pokisnu
ni dlanovi ne zatrepere
kao one godine kad su se kiše zarekle
da nas nikad više ne sastave
jer sve grešne ljubavi s jeseni zaćute
na hladnim se jastucima istine naslute
... doći će jednom oprost i imaće tvoje lice ...
© M.V.
Post je objavljen 31.10.2006. u 00:30 sati.