Clitorella u raljama patetične lirike
U rujnu sam radosna,
otišla, da te sretnem pod zelenim kestenom.
da te vidim.
da olakšam trpljenje,
da odem u novi rujan.
Neki razgovori su suvišni,
jer su previše jasni,
jer smo mudri,
jasnoća nema svrhe,
postoje osjećaji.....
Da li moje estravagantne haljine,
lijepe haljine,
svaka sa svojom pričom,
ispunjavaju prazninu.......
Bojim se duge šutnje,
kao da kroz mrak prolazi život,
Kao da dolazi bolna tuga,
osama,
Divna je radost zbog tebe.
Ujutro,neutješno,
skrivam na rubu,
sićušne smješke ,
iz dubine duše......
Što ostaje osim sjećanja?
Neka ulična svjetla.
Neka tiha tuga.
Post je objavljen 30.11.2006. u 03:12 sati.