Pristup ratnim zločinima mora biti bezuvjetan i isključiv. Svaki zločin mora biti primjereno kažnjen bez obzira tko ga je počinio. To je u općem interesu svih nas, jer i kao katolička zemlja naši vjerski pa i državni temelji moraju počivati na pravičnosti i ljubljenju istine, a žila kucavica nekog naroda može teći bez zastoja samo onda kada nema nečeg što bi činilo suprotno, kada nema laži. Stoga svi moramo biti svijesni velike važnosti ljubljenja istine, koja ne smije biti osjećaj koji nam daje uvjerenje da o nečemu mislimo istinito, već splet okolnosti i činjenica koje su realnost, koje se objektivno
utvrđuju. U svrhu našeg boljitka moramo osuditi, pred sudovima i u našim svijestima i one iz naših redova koji su činili nažao. Osuditi one iz naših redova znači osuditi ih u onom okviru u kojem se počinjen zločin nalazi, dakle ne izlazeći iz tog okvira. Kada se govori o hrvatskim zločinima gotovo uvijek se izlazi iz tih okvira, od pojedinačnih slučajeva stvaraju se pompozne afere, slučajevi gradovi i sl., mediji od istih stvaraju preuveličane priče, čak im daju i bombastična imena, poput afera selotejp itd.., a u Hrvatskoj se i dalje kao posljedica srpske agresije na Hrvatsku 1200 osoba vode kao nestale, ono što je simptomatično u priči jest u čijem je laž to interesu, prisjetimo se da laž može biti i snaga nekog naroda, kako su to neki svojedobno tvrdili? Pitam se samo kakva bi imena dobivali zločini suprotne strane!
Cinična izjava Žarka Puhovskog da je 90-ih bilo normalno ubijati Srbetakođer izlazi iz tih okvira osude nominalnih zločina i ostavlja gorak okus zlobne dvosmislenosti i nedorečenosti, te stvara novi kontekst prošlosti, a kao što sam rekao, ometanje rada žile kucavice nekog naroda ne donosi ništa dobrog, samo nove tenzije i oštre poglede. Potonje navedena izjava čelnika HHO-a uvelike djeluje kao dio strategije napuhavanja hrvatskih zločina, koji za cilj imaju minimalizaciju i marginalizaciju Oslobodilačkog rata u Hrvatskoj 90-ih, a da je tomu uistinu tako potvrđuje i podatak da se na web stranicama HHO-a pod linkom O nama/Djelovanje opisuje djelovanje HHO kao djelovanje za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj, precizirajući samo i jedino da se njihovo djelovanje odnosi na kršenja ljudskih prava Srba nakon operacija Oluja i Bljesak, dakle:
Djelovanje
Tijekom višegodišnjeg djelovanja HHO je zaprimio više desetaka tisuća slučajeva kršenja ljudskih prava. Nakon svršetka vojno-policijskih akcija Bljesak i Oluja na području bivše Krajine zabilježeni su brojni primjeri terorizma i drugih najtežih oblika kršenja ljudskih prava, koji su redovito bili praćeni bespravnim oduzimanjem tuđe imovine i neovlaštenim useljavanjem u kuće i stanove. O objema akcijama načinjeni su posebni izvještaji koji su javno predstavljeni. Također, brojni slučajevi kršenja ljudskih prava odnosili su se na ilegalne deložacije, prekoračenje policijskih ovlasti, reguliranje statusa (državljanstvo), radne sporove, ostvarivanje prava na mirovinu, probleme obnove, trgovinu ljudima, slobodu medija....
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava - prema međunarodnim standardima - postao je najutjecajniji forum za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj.
Ovaj opis djelovanja HHO-a kao da opisuje srpska djelovanja na teritoriju RH uoči i prije rata u RH. O djelovanju HHO-a ne piše ni slova više od navedenog, strašno! Ja sad postavljam pitanje; zar se djelovanje u svrhu zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj odnosi samo na prava Srba, gdje su tu drugi obespravljeni građani, da li je HHO uistinu građanska organizacija, mjeri li se količina ljudskih prava u Hrvatskoj odnosom prema Srbima nakon hrvatskih vojinh, oslobodilačkih operacija, pa što je to ljudi?
Pročitavši opis domene djelovanja HHO-a ostao sam zapanjen...
Da se vratim na prvotnu misao; ne opravdavajući zločin zločinom, ne mogu i ne smiju se na isti predznak svoditi hrvatski pojedinačni zločini i svi oni srpski zločini počinjeni kao dio osmišljene i organizirane, sveopće vojne i političke državne i povijesne strategije rušenja novonastale države Hrvatske. Oni po svojoj krajnjoj namjeri, uzroku i prema uzročno posljedičnoj vezi nisu nimalo slični, kao ni po mnogim drugim stvkama. Izrečeno ne znači da se hrvatski počinjeni zločini mogu pravdati pretrpljenim, dapače zločin nema opravdanja, već to znači da je nužnost pristupa zločinima u kontekstu u kojem su počinjeni velika, jer se time pak utvrđuje količina odgovornosti koju počinitelji moraju preuzeti. Izjdnačavajućim pristupom, izjavama poput onih g. Puhovskog stvara se opći dojam da bi odgovornosti trebale biti iste, a one u svom nominalnom iznosu nisu niti mogu biti iste, što za posljedicu ima to da izjednačanje količina odgovornosti koje se trebaju preuzeti, kod onih koji bi uistinu trebali više odgovarati stvara osjećaj i mišljenje da i nisu toliko sagriješili i učinili nažao, tj. stvaraju se dvostruke i različite granice tolerancije dozvoljenog između većinskog i manjinskog naroda u Hrvatskoj, na korist manjinskog, a sve na uštrb općeg mira i međusobnog uvažavanja i tolerancije. Kada bi svi odgovarali u domeni i razmjerima onoga što su očinili katarzično osviještenje stvorilo bi stanje realnosti koje za budućnost može biti samo poučno, i greške se ne bi ponavljale.
Žarko Puhovski svojom izjavom izravno u pitanje dovodi što je u ratu normalno, kao da je u ratu išta normalno, kao da je sam rat uopće normalan. Na početku 90-ih bilo je normalno ubijati Hrvate, a ne Srbe, čemu u prilog govori i današnji stav prema zločinima, što je dakle očito i danas, jer kako se mogu izjednačavati pojedinačni zločini ili zločini indiferentnih grupica sa cijelom zločinačkom srpskom politikom, zar 1 srpski život vrijedi 10 hrvatskih? Budimo realni; u Domovinskom ratu Hrvatska je kud i kamo gore prošla, podnijela je kud i kamo veću žrtvu u svojoj obrani no što je to podnijela agresorska strana, pazite sad.. u osvajanju tuđe zemlje, a i iz cijele priče Hrvatska je izašla kao pobjednik, čime okus postaje samo gorči!
Cinična konstrukcija da je srbe bilo normalno ubijati neutemeljena je i zla! Zamislite samo da se istim cinizmom npr. Židovima prigovori: "Nijemce je 40-ih bilo normalno ubijati.", još kad bi se ta izjava proguravala kao dio politike izjednačavanja odgovornosti Židova i Nacista u 2. svjetskom ratu, gluposti ne bi bilo kraja. Gledate li sada na neke stvari drugim očima.. ..da, i mislio sam.
Post je objavljen 30.10.2006. u 14:00 sati.