al nesto mi se ne da pisat u zadnje vrijeme. a kolko vidim i dosta drugih mojih blogo-prijatelja zabusava..mora da je nesto u zraku..
ovo je samo kratak hint na to da sam ziva, zdrava, vesela, ali mi se nije dalo pisat..
u medjuvremenu sam bila u nedjelju na Kalniku sa skolom. Pocela je naime alpinistička škola AOŽ prije koja 3 tjedna, pa sam tako pomagala svojom mudrošću i znanjem i ovu nedjelju. Dilema je bila prenjati ili pomagat na školi, a nakon mnogo smišljanja i premišljanja zaključila sam da sam i više nego lijena (a i one proklete serpentine nisu pomogle te mi se bljuvalo) penjat. Tako sam bila jedan od veselih malih instruktora.
Jao kako je učiteljski posao naporan!!
Cijeli dan stajanja podno Bijelog Očnjaka rezultirao je bolovima u leđima i vratu- al fakat! Tko bi reko da se može napornim ne rađenjem ničeg dobit takav muskulfiber!!
u srijedu sam pak posjetila Okić sa Jasminom-ovaj put sa misijom aktivnijeg dana od nedjelje. Tako je i bilo- vrijeme, a znate i sami kakvo je predobro.
Prvo prparenje u 4a (trebaju se prstici i nozice ipak priviknut ponovo na strah i trepet postavljanja smijera), a onda smo J. i ja napale susjedni 5c na top-rope. I napadale smo ga dok se nismo okuražile i postavile ga. 1:0 za Jasminu i mene (naravno protiv zlocestog smjera)..
I to je to.. sutra pravac Vela draga il Kamenjak preko dana, navece se idmo pridruzit skoli na Klek i spavat tamo, nedjelja za sada nedefinirana, al u igri je Klek-arenja..
valjda cu se javit nakon tog..
Post je objavljen 27.10.2006. u 19:48 sati.