e jesam si zadao naslov, možda sam se malo precijenio jer ne znam koliko toga pametnog mogu uopće reći na tu temu, ali dobro, pokušajmo... jebeš život bez izazova... kaj da čovjek kaže o tome, a da nije već stoput prožvakano?... pa zapravo, u svojih jedva 26 godina života, punog nevjerojatnih iskustava (moš mislit), nisam uspio shvatit... kažu da neki i nikad ne shvate ljubav... čudna neka stvar... nitko ju osobito ne kuži...
...puno sam se puta zaljubio... dobro, možda i ne baš zaljubio, možda je to prije bila neka požuda... mislim, zašto bi se inače uvijek zaljubio u krasnu dugonogu crnku ili preslatku plavušu... dok s druge strane sve one cure koje su tako divne prijateljice i krasne osobe nisu nikad imale šanse... da, često smo mi muškarci vrlo plitki, a kaj ćemo, pobjegne nam... ono, priznajem, nisu oči prvo što primjetim, unatoč tomu što će skoro svaki tip s imalo pameti i pristojnosti to navesti kao prvo što primjeti na curi... :-)
...no dobro, nije da se hvalim, ali imao sam određeni broj cura, ma ni ne znam zapravo točno koliko, ali ne zato jer ih je bilo 100 pa sad tko bi se sjetio, nego ono, jednostavno, nikad baš nisam pratio stanje na toj vrlo važnoj listi :-) ...sve je to bilo više onako, eto, ti meni dobra, ja tebi dobar, ajmo si bit dobri... ali nikad nije bio to onaj pravi klik... ili da kažem, skoro nikad... kad sagledam iz ove perspektive, iskreno, ni ne znam baš zašto sam bio s ijednom od njih... onako, reći, zato kaj je super izgledala tamo u mračnom, zadimljenom prostoru, sa X tisuća kuna robe i šminke na sebi, stvarno glupo zvuči... ali to ti je današnji svijet... i mi mali pijuni u njemu :-)
...ali, zavolio sam jednom jako... ludo... onako, na onaj neki preblesavi ludi način koji te natjera da kažeš, mala, uzimaj krpice, idemo u las vegas se ženit (naravno, tako bi bilo da smo neki idioti iz američke teen komedije... ali ne znam koja bi bila paralela za našu malu hrvatsku... ono, las vegas = dugo selo ili tak nekak)...
...ali ni to nije bilo pravo... ma zapravo bilo je... iako nije... ali na neki čudan i samo meni ponekad, usred noći jasan način, bilo je... a, trajalo je vrlo kratko ... onako, mali trenutak u životu i vremenu... jer, u tom našem životu, što znači dan, ili dva... tri... zamislite koliko ste dana zapravo izgubili spavajući do podne i onda nakon toga se cijeli dan izležavajući pred tv-om... ja sam ih tako izgubio puno... a opet... u tako malo vremena kao što je dan-dva, proživio sam čitav neki čudan, ludi život... i sigurno taj komadić vremena neću nikad zaboraviti, dok sam živ... a koliko dana imamo, koje ćemo zauvijek pamtiti... pa i ne previše...
... i to ti je ljubav... nije ti jasno ni kako ni zašto, ali znaš da ti je nekako jednostavno predobro...
...i kad ti kao meni sjebe mozak do bola, učini te biljkom za sljedećih X godina budućnosti, donese ti neprospavane noći gledanja u plafon... misliš si, jebote kako je bilo dobro... pa da je i stoput gori učinak, ej, ja bi opet isto...
...(detalji u nekoj od sljedećih epizoda)...
hvala na pažnji! :-)
Post je objavljen 27.10.2006. u 00:53 sati.