Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/donquijote

Marketing

JEDAN ČOVJEK

Image Hosted by ImageShack.us

Postoji jedan čovjek koji je uletio u jezero sa autom
I koji je pio vlastitu mokraću i onesvijestio se
A par dana prije je vidio drveće koje ga je plašilo
Ima neki čovjek sa umjetnim cvijećem
Lijepi ga po svoj svojoj odjeći i sav je u cvijeću
Ima jedna djevojka koja se odijeva izazovno ali samo u crno al ne priča sa muškarcima
I nalazi ih odbojnim i odvratnima i boji se svega
Al se bori i luta samo po kiši bez kišobrana
I misli da je pobijedila strah jer je se svi boje
Ima jedna žena koja nosi crveno jer joj je pokojni muž rekao da joj dobro stoji
A ona mrzi crvenu al iz ljubavi potiskuje mržnju
I ima psa već deset godina i šeće ga svaku noć par sati nakon ponoći
I mrzi ga a on je oblizuje neprestano
Ima jedan svećenik koji masturbira na časne sestre
Ali ne zna da su dvije zaljubljene u njega
I ispovijeda se samome sebi u ispovjedaonici
Postoji i čovjek koji obožava svoju ženu i stopala
A ona obožava njega i mrzi stopala
I razvode se, al neće priznati da znaju o čemu se radi
Ima jedan grad u kojem ljudi samo plaču
Jer se boje jedni drugih
I ne pozdravljaju se na ulici nego bježe čim se vide
Ima taj grad i dvije prostitutke koje probdiju svaku noć
A spavaju po danu i druže se sa pekarima kojima daju besplatno
A jedan pekar je gay ali se to boji priznati besplatnim damama noći
I onda uzima što mu se nudi
I pljuje se zbog toga
Postoje i dva drveta koja su u svađi već dvadeset godina
A posađeni su zajedno i sad samo šute a uopće se ne sjećaju zašto su se posvađali
Ima jedna zvijezda koja sja samo za jednog čovjeka i čeka da je on ugleda
A on samo slijepo zuri u srpasti mjesec
U kanalizaciji ispod grada već nekoliko godina luta čovjek kojeg je ostavila žena
Al on misli da se ona negdje skriva i da će je naći i sad je traži
I sad je traži
Ima jedan čovjek koji je isto čovjek od krvi i mesa i nikad nije plakao
Ali se trese bez prestanka
I muca kada izgovara teške riječi poput ljubav ili život ili mir
Neki drugi čovjek je ostavio svoju ženu i djecu zbog tankog komada kartona
Na kojem su ispisani brojevi i danonoćno bulji u malu željeznu kuglicu koja se vrti u krug
Postoji i starac koji je već starac sedamdeset godina i sve je naučio sa dvadeset
I sada mrzi sve što je volio, al to nikom ne priznaje
A nitko ne bi rekao da i on laže
Postoje i troje djece bez roditelja koja se igraju u parku
A ne znaju što ih povezuje jer su još mala
Poslije će im reći da nemaju roditelje
A oni su se zaljubili svako u svakoga
I ne razumiju razloge, koje poslije prihvaćaju
Jer su odrasli i naučili su kako se bojati
Postoji i jedan čovjek koji se zaljubio sa deset godina
I nakon trideset godina su mu rekli da ona ne postoji
I zaspao je sa cigaretom u ustima
I majica mu je spaljena
A on ne zna od čega
I ne sjeća se ničega
Ni da mu je jedan brat svećenik
Da je drugi nestao i da gradom odjekuju ime njegove žene
Da je treći kockar koji se razvodi od žene koju obožava kao anđeoska stopala
Da mu se prva kćer iskrada svaku kišnu noć i sliči na noć
Da mu sin ukrašava sve sa umjetnim cvijećem i radi u pekari
Da mu se druga kćer crveni u licu i odjeći i za sjećanje i da se srami jer je sama sa psom
Da mu je otac namrgođeni starac koji misli da se trudi voljeti mada je odavno odustao.
I taj jedan čovjek izlazi van usred mrkla mraka
Vidi svoju djecu kako sjede u parku
Napravi par koraka do visokih jablana u vrtu
Protrlja oči
pogleda u zvijezdu
Zamuca njeno ime
I počne plakati.

D.R.






Post je objavljen 28.10.2006. u 20:05 sati.