Well, indeed! Imao sam pametnija posla od pisanja bloga pa mi zato i nije bilo. Pametnija i puno ljepsa. A i pristup kompjuteru mi nije bas najjednostavniji. A stvarno bi se imalo sto reci za posljednja dva tjedna. Krenimo redom, ali unatrag.
Proveo sam dugi vikend u Kolnu, kako to moja Mrs. Lord Puddington (Olga) kaze "u posjetu nasim skromnim posjedima u Njemackoj." Vec je u autu bilo jako lijepo i opustajuce, vrlo prijateljski i iskreno. Kada smo dosli na cilj, ta se dobra atmosfera jednostavno prosirila dalje na sve nase domacine, a dalje je "teklo samo od sebe". I kada smo bili svi za stolom, i kada smo se sretali i pricali u manjim grupama ili jedan na jedan, sve je bilo nekako zrelo, lijepo, bogato. Puno bitnih stvari, a i puno smijeha. Olga je drzala javno predavanje o kultiviranju samog sebe i to je bio glavni cilj, ovo sve sto se desilo oko predavanja je jednostavno bio neplanirano lijep dodatak citavom vikendu. A ja sam se skoro jako zaljubio...
U srijedu prije toga je Makaja imao javno predavanje u Zurichu i ja sam ostao potpuno otvorenih usta. Nikada nisam toliko uzivao niti u jednom njegovom javnom predavanju do sada. Em sto je bio citavo vrijeme sasvim "na lopti", sto bi rekli "straight to the point" i toga se drzao citavo vrijeme, em je radio toliko viceva tijekom predavanja, s tolikom lakocom i razigranoscu je dirao vazne i bolne teme danasnje zapadne civilizacije, da sam ostao potpuno iznenadjen. Predavanje kakvo sam uvijek zamisljao, savrseno predavanje. A s humorom - pa to valjda kronicno nedostaje germanskim Svicarcima, mogao sam lako zamisliti da bi se ovo moglo zvati i "Prosvijetljeni stand-up komicar". I onda smo se slucajno sreli tijekom pauze i kako me pozdravio tako sam osjetio koliko je ekstaticno radostan - toliko puno da su mi misici zavibrirali od njegove radosti.
Inace, u ovom prekrasnom selu sve vise i sve cesce imam osjecaj da se nalazim u Raju. Pogotovo kad je lijepo suncano vrijeme i kad imam neko pitanje za mog tutora. Onda ga nadjem kako cita na velikoj drvenoj terasi na suncu, iza njega stabla i livade i onda mi prica o ljepoti ove planete i o nasem polozaju na njoj, kao ljudskih bica. I onda se neka milina razlije niz mene, neka skromna malenkost koja uziva u ovom prekrasnom svijetu.
Tada je lako meditirati dugo i lijepo, tada je lako naci inspiraciju i da ti nikada nije dosadno, tada je lako biti stalno aktivan i dobro raspolozen. Zahvalan sam za ovu mogucnost.
Post je objavljen 24.10.2006. u 17:22 sati.