Prvo mali kratki uvod; Pisat ću malo o potrebi za vjerom i crkvom. Radi jednostavnijeg pisanja
koristit ću za vjerski objekt izraz crkva. Oni koji u svojoj vjeri imaju drugačiji naziv za vjerski objekt
mogu izraz crkva automatski čitati po svome i općenito sve mogu povezati sa svojom vjerom
i vjerskim objektima.
Dakle, polazim od činjenice da je jedan Bog za sve i samim time svaka vjera treba ljude da upućuje ka dobrim osobinama a da ih odvraća od loših osobina. Govoreći o jednoj vjeri govori se ujedno i o svim drugim vjerama jer sve treba da upućuju na isto. Smatram da je ljudima itekako potrebna vjera i crkva a istodobno jako rijetko odlazim u crkvu.
Uredno plaćam sve crkvene dadžbine i smatram da tako treba svaki vjernik da čini. Nikad ne govorim
protiv vjere i crkve mada znam da i tu nije sve savršeno. Mnogi će možda pomislit pa kad već tako
mislim o vjeri i crkvi trebalo bi da sam redovno pred crkvenim oltarom.
I, otkud sad to da ja običan čovjek kroz svoje životno iskustvo dođem do spoznaje da su vjera i crkva
duhovno lječilište za čovjeka i da nemamo svi istu potrebu za odlaskom u crkvu. Nekima je potreban
redovan odlazak u crkvu dok je drugima dovoljno i par puta godišnje.
Rekoh da je crkva duhovno lječilište za zdrave i bolesne. Ovdje ćemo naše duhovno stanje nazvati
našom dušom. Stabilno i neruinirano duševno stanje nazvat ćemo čistom dušom a ruinirano i na neki način povrijeđeno duševno stanje nazvat ćemo nečistom dušom. Crkva je ta koja služi za pročišćavanje duše. U crkvi se priznaju i opraštaju griesi, moli se pokora i čvrsto se kaje i obećava da se neće više griješiti i tako se pročišćava duša i zato je crkva duhovno lječilište. Crkva je ujedno prva stepenica ka upoznavanju svoje duše i stoga je i tako važna i neophodna. Istina velika većina provede cijeli život redovno posjećujući crkvu i moleći se za oprost grijeha koje čine u svom životu jer se nisu potrudili da
do kraja i ispravno prouče Bošija uputstva. Uzmimo za primjer 10 Božjih zapovijedi. Svaki vjernik ih
zna na pamet ali samo malo ih zna precizno i ispravno što zapravo znači koja od tih osnovnih Božjih uputa u svoj svojoj potpunosti. Vjera i crkva su nam prva i najvažnija stepenica ka tim spoznajama.
Od te prve stepenice ako se želi može se dalje uspinjati i upoznavati sve u tančine.
Nije li Isus žrtvujući svoj život mučen na križu otkupijo sve ljude jer je dokazo da sve ljude voli i da i one koji su ga mučili i ubili ne smatra neprijateljem. Zar nije rekao " Bože oprosti im, oni neznaju šta rade". Oni su za Isusa bili ljudi sa ruiniranom dušom kojima je potrebno duhovno lječilište. Ako slijedimo Isusa tad moramo znati da ne postoji riječ neprijatelj i mržnja među ljudima. Moramo znati kad se kaže "voli bližnjega svoga kao samog sebe" ne odnosi samo na najbliže (oca, majku, kćerku, sina,brata, sestru) nego se misli i na sve ljude na zemlji a najbližnji ti može biti u određenom trenutko na određenom mjestu neko koga možda jedva da poznaješ. Ako smo došli do spoznaje da se smrti ne treba bojati i ako treba mrijeti, učinit ćemo to čiste duše. Umrijeti čiste duše znači smrt tijela kao materije koje iza sebe ostavlja duhovno bogatstvo ljubav.
Odbacujući loše osobine a prihvaćanući dobre, držeći se Božjih zapovijedi koje treba u tančine ispravno protumačiti, doživljavamo pročišćavanje duše (duhovnu ravnotežu, zadovoljstvo i ljubav) gdje materijalno bogatstvo nikako ne može biti iznad duhovnog bogatstva.
Iz tih razloga volim Madonu još više ne radi nekih njenih pjesama koje mi se jako sviđaju nego što je došla do spoznaje da duhovno bogatstvo mora biti ispred materijalnog. Odlučila je da pomogne bližnjemu u nevolji gdje je najpotrebnije.
Cijeli svijet je jedna cjelina u kome smo svako od nas dio te cjeline i zato je neophodna ljubav prema cjelini, zato su potrebna duhovna lječilišta i pročiščavanja duše.
Post je objavljen 23.10.2006. u 14:19 sati.