Sjećanja Corel Marjana-Brace
Hvala na "Miškecu" koji me je podsjetil na djetinjstvo kad smo kao klinci zafrkavali sličnog vagabunda. Mijo se je zval, nismo se ga bojali iako je bio puno stariji od nas, razlog je da je bil skorom iste veličine ko i mi klinci oko njega. Kudrava bulja i zmazani dugački nokti ostali su mi nekako zapečetani u bulji. Mijo je bil grbavac, iako se je grba jedva primijetila. Zanimanjem "kravar" on je pazil na krave koje su pasale na livadi gdje smo se igrali. Koliko puta smo prokleli te krave koje su držale nisku travu, ali su pritom kenjale pa nam je bilo teško bježati a da ne zagazimo u hovno. Bilo je smiješno kad nam je lopta pala usred hovna a neko drugi je dobil pečat na bulji, jer je glavom spriječio opasan napad. No dok su krave mirno "rezale" travu, Mijo je okupljen od nas mirno crtao neke "tajne" planove.
• Kaj delaš Mijo?
• Joj nemoj me pitati, to me novi plan!
• Kakav je to plan Mijo, nebumo te izdali.
• Radim na podmornici koja bu išla pod vodom i na kopnu, ponosno je odgovoril Mijo.
• Pa to bu podmornica-tank, Mijo.
• Je tak nekaj, još nije gotovo ali na tome radim.
Pažljivo je zamotal tajanstveni plan, jer je došlo vrijeme da krave odpela doma.
Mijo zapravo nije imal "dom" jer je spaval pod vedrim nebom dok se mi klinci nismo složili i iskopali mu sobicu u zemlji. Mijo je bil zadovoljan jer sad imal svoj "dom". Krov nad glavom i samostalnost veselili su ga. Ja sam rekel tateku kak smo mu Miji skopali sobu na vrhuncu livade. Tata je razgovaral sa novinarom, pa je Mijo sav vesel svima pokazal kak je svršil u novinama.
Bio je dobre naravi taj Mijo i nije se uzrujaval kad smo mu pjevali
• Mijo slanac - zapio uru i lanac
Kad bi barem imal vuru, znal bi reči, nebi ju zapil.
Požuri sa planom prije nego rat svrši, postal buš slavan i bogat.
Tko zna gdje je taj Bogec svršil iako vjerojatno nikada nije svršil svoje planove. On je nestal, kao što je nestala i livada na kojoj smo ostavili toliko lijepih uspomena. Cement je pregazil lijepu zelenu travu koja više nikada nebu tu narasla, no uspomene su nam zauvijek ostale, kolika sreća da nam to cement nije mogao spriječiti i kad jednom trava naraste nad nama, ko bu se sjetil livade na kojoj su se "Graničari" borili protiv Černomerca ili Vrapća. U tim "Graničarima" mnogo puta zaigrao je i Tvoj stric kojemu sam zaboravil ime. Dobro je driblal, pa s loptom znal prodiblati većim igračima kroz noge. Bio je malog rasta pa mu to nije bilo teško. Pitaj Kazeka, on se možda više toga sjeća jer je i sam bio član momčadi i dobar (zagrijan) igrač. Tu bum svršil da Te previše ne zanovetam.
Tak se svog djetinjstva u Cankarevoj ulici u Zagrebu prisjetio Braco, a vi pošaljite vaša sjećanja na adresu zeljko.zurl@zg.t-com.hr ili svoj komentar napišite ovdje:
Post je objavljen 20.10.2006. u 14:51 sati.