Marketing
...
pa...ljubav...nazvala bih to stanjem vječne anestezije..nešto čega se trebaš čuvati.. više od bilo kojeg virusa..e da..uvijek ispušiš..prije ili kasnije...ugl prije..možda izgleda kao neka vrsta sreće u početku...ali je na kraju uvijek netko povrijeđen...tako je to..zašto kriviti onoga tko te ne voli..tu osobu i ne zanima ako si ti nesretna zbog njega..možda ti nakon toga ostane pokoja uspomena..jedan lijepi dan..ali na kraju je to samo blijeda uspomena..i to je jedino što nam ostaje..blijeda uspomena..i onda netko kaže kako ne vrijedi živjeti od uspomena..treba živjeti sadašnjost..ali kako ako je prošlost i ako su sjećanja jedino što nam ostaje... i možda..možda pokoja nada i želja za budućnost...kako uopće živjeti sadašnjost, a znaš da će iduća sekunda postati prošlost i uspomena...usporedimo one lijepe i ružne trenutke...lijepi padaju u zaborav i gube se u toj gužvi..mislim da je tuga puno intenzivniji osjećaj od sreće..puno se duže pamti..obilježi život na drukčiji i jači način... i onda nekomu dat svoje srce..zavoljet nekoga tako jako..jednostavno nije humano..nije zdravo..naravno ako želiš imati srce na okupu.. ostati u cjelini..zvati se čovjekom..ljubav je veliki rizik..ali nemoj mi olovkom probosti srce...
Post je objavljen 23.10.2006. u 09:24 sati.