Marketing
TUTORIAL
Odličan tutorial copy/paste sa nekog foruma ... uživajte
C/P
Gotovo na svakom production forumu su se vodile diskusije o tome gdje prestaje produkcija i pochinje mastering, treba li producent znati i masterizirati vlastite track-ove, trebaju li mastering inzhinjeri nositi kiltove itd itd itd Evo kako ja to vidim...
Nastanak "mastering" zanata: Mastering inzhinjer je kao "zanat" nastao u doba dok muzichari nisu marili nizashto osim za vlastiti instrument ili mikrofon. Bendovi i/ili orkestri bi komponirali skladbe, stvorili aranzhmane i na koncu otishli u neki studio snimiti svoju glazbu. Tamo bi ih dochekao "ton tehnichar" kojemu je bio posao snimiti sve instrumentalne i vokalne djelove skladbi na magnetofonske trake. Obichno je svaki sastav imao osobu zaduzhenu za aranzhmane (ili bi studio ustupio svog "aranzhera") pa se po uputama te osobe radio mix. Ton tehnichar bi u toj fazi izvukao maximum iz svakog instrumenta, ispravio sitnije nedostatke i slozhio finalni aranzhman. Na koncu bi konachni mix dospio u ruke mastering inzhinjera chiji je posao bio prilagoditi mix mediju na kojem che biti distribuiran (i danas se radi poseban mastering za vinile i poseban za cd/tape) te ekvalizacija i komprimiranje u cilju postizanja optimalne glasnoche i tonalno-volumenskog balansa izmedju instrumenata i vokala. Obzirom da muzichari tog doba nisu imali "uho" za studijske snimke (jer su navikli vlastite skladbe slushati u live izvedbi, a to znachi da su uvijek najglasnije chuli vlastiti instrument te one njima najblizhe pozicionirane u bendu) odluka o tom finalnom balansu se prepushtala struchnjaku.
Mastering danas: Mnogi bendovi i danas funkcioniraju na ovaj nachin. Svaki chlan benda bi najradije da se bash njegove dionice chuju najglasnije, no to je rijetko i opravdano. S vokalistima je stvar josh gora. Oni pak smatraju da u svakom trenutku njihova dionica mora apsolutno dominirati zvuchnom slikom. Naravno, u takvom sluchaju nuzhno je uposliti profesionalca kako album ne bi prerastao u konstantno "nadvikivanje" instrumentalista i pjevacha. No u domeni elektronske glazbe ovaj koncept pomalo gubi smisao i ponekad profesionalni mastering inzhinjer mozhe upropastiti stvar balansiranjem elemenata u skladu s tradicionalnim masteringom. Konvencionalni mastering inzhinjer che se ubiti od posla pokushavajuchi podjednako naglasiti sve elemente, a producent che lupati glavom o zid kad chuje vlastitu stvar s nedovoljno naglashenom kasa-bas linijom, toplim i njezhnim synth dionicama i prozrachnim hi hat-ovima. Naravno, postoje i mastering inzhinjeri koi su specijalizirali elektronsku glazbu, ali to je vech potpuno drugachiji zanat od onog izvornog.
Mastering elektronske glazbe: u ovoj domeni mastering ima jedan osnovni i apsolutno prioritetni cilj... uchiniti stvar maximalno glasnom a da ona pri tome ne izgubi dinamiku i tonalni balans kojeg je stvorio producent. Za razliku od bendova s gitarama i bubnjevima, u el. glazbi ne postoje pravila koja govore koliko glasno mora biti "ovo" u odnosu na "ono". Pretpostavka je da je producent imao priliku odrediti glasnochu svakog elementa, i mastering inzhinjer che si rijetko dozvoliti velike korekcije u tom smjeru. Pojednostavljeno, mastering el. glazbe se svodi na:
1. low cut ispod 30 Hz
2. ekvalizacija oktava na prijelazima sub - bas, bas - srednji i srednji - visoki
3. komprimiranje jedno ili vishepojasnim kompresorom
4. ponovno ekvaliziranje na istim mjestima iz tochke 2. + eventualna korekcija shirokim Q-om od maximalno +/- 1 dB u srednjim i/ili visokim oktavama
5. maximiziranje glasnoche nekim od loudness maximizer-a, diethering i prilagodba mediju.
ostatak pročitajte .: ovdje :. 
Post je objavljen 22.10.2006. u 02:23 sati.