Marketing
Nediljko Čagalj - Neno čelnik Hrvatskih pravaša Zagvozda
Od početka višestranačja u našoj zemlji Nediljko Čagalj bio je uvijek na čelu Hrvatske stranke prava u Zagvozdu. Na zadnjim izborima za Općinsko vijeće Zagvozda nije bio odlukom viših organa HSP-a postavljen za nositelja liste te stranke, Nediljko je osnovao u Zagvozdu HP i stao na njihovo čelo.Istaknuti je borac protiv kriminala i nezakonitih radnji što mu je dalo epitet jednog od najboljih zagvoških političara.
Povijest nam govori da su Hrvati stenjali svaki puta kada je Hrvatima vladao stranac. I za vrijeme Austrougarske, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ,... Hrvati su se naivno obraćali velikim državama i sklapali saveze s njima u nadi da će im biti bolje, a svaki puta se pokazalo da su ih stranci samo iskorištavali za svoje interese. Svaki sklopljen savez je Hrvate koštao krvi i znoja, materijalnih dobara i ljudskih žrtava da izađu iz njega.
Ulaskom u EU Hrvatska ponavlja povijesnu grešku zato na referendumu recimo NE u EU!
Izbori u Zagvozdu 23. listopada 2005.
Ovo je bila naša lista HP-HPP Zagvozd:
1. Nediljko Čagalj, Zagvozd, nositelj, dosadašnji predsjednik HSP-a Zagvozd,
2. Ivo Buljubašić, Zagvozd, poduzetnik
3. Davor Šuvar, Zagvozd
4. Katica Dedić, Zagvozd
5. Čedomir Lizatović, Krstatice,
6. Zorica Brkan, Zagvozd,
7. Hrvoje Mušura, Zagvozd,
8. Katija Djaković, Zagvozd,
9. Hrvoje Čagalj, Zagvozd,
10. Ivan Zec, Krstatice,
11. Ivan Djaković, Zagvozd.
Priča o Vukovaru
Prije točno petnaest godina srbo-četnici i jugo armija ušli su u potpuno razoreni grad Vukovar. Kako su grad mjesecima potpuno razarali i razorili, ulaskom u grad preostajalo im je da se obruše na civile, zarobljene branitelje HOS-a, ZNG-a i MUP-a RH, te ranjenike i osoblje iz Vukovarske bolnice. Pijane bande srpskih vojnika tukli su, klali i ubijali nemoćne,žene i djecu. Ljude su sakupljali po logorima Velepromet i Ovčara, nekima su ta mjesta postala grob, a onim preživjelima urezala su se u sjećanje strašna mučenja koja su provodili dojučerašnji susjedi ubojice! Dio branitelja i civila odveden je u zatvore u Srbiji gdje im se sudilo i gdje su se strašna mučenja nastavila. Vukovar se hrabro odupirao nadmoćnijem neprijatelju, ali je i pokleknuo jer su domaće izdajice i ratni profiteri tako odlučili. Grad je hrabro branilo nekoliko stotina ljudi, pripadnika HOS-a, ZNG-a i MUP-a RH, preživjelima čestitam na hrabrosti, a preminulim braniteljima i civilima neka je laka hrvatska zemlja! Svjedoci koji i danas žive neka nikada ne zaborave što su radile sile zla sa istoka!
Bog i Hrvati! Za dom Spremni!
... lišće u sadašnjem Vukovaru drukčije treperi ... Vuka je pritajena, Dunav teče tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji... Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome činilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar...
Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i četnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuća stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko točno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuća stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisuću, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas nezna sudbima. O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se čija je sudbina strašnija.
Zna se da je rat u Vukovaru počeo 24. kolovoza prije deset godina i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraćeni četničkim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vraćaju. I potvrđuju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mučki ubili, poručio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!
Naš Jozo Mušura poginuo je u Vukovaru, dok su Matko Buljubašić, Tonći Pruže i Jozo Rako poginuli u obrani jedine nam Domovine Hrvatske.Njihova mučenička smrt i tisuća hrvatskih sinova u ovom Domovinskom ratu zalog su sretnije budućnosti nas i naših pokoljenja.Iz njihove će mučeničke smrti rasti nova pokoljenja Hrvata i Hrvatica koji će ljubiti i graditi DOMOVINU HRVATA. Na nama je starčevićancima da nikad ne zaboravimo ove naše sinove, da njihova mučenička smrt ne bude uzaludna. BOG I HRVATI !
PS: Trojicu civila rodom iz Zagvozda, a koji su živjeli u Baranji i Belom Manastiru ubijeni su na početku Domovinskog rata i to:Ivan Tomičić pok. Mate i njegov brat Dane. Ivana su odveli četnici i za njega se više ništa nezna, dok su Danu zaklali pred obiteljskom kućom u Baranji.Kao i Nikolu Stapića pok. Ante Čurdu zaklali su četnici pred njegovom kućom u Belom Manastiru
Croatio ka mater te volim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Post je objavljen 22.10.2006. u 00:16 sati.